Na dan kada je otišao Nele, 2. april 1992., sreo je jednog od svojih kolega (mislim da je riječ o Seji Saksonu, ispravit će me neko ako griješim). Ovaj ga je pitao nešto u smislu zašto ide, a Nele će njemu "Nije moj rat", na šta mu je kolega odgovorio "Pa eto moj je ebo ga ti!"
Nije to bio naš rat, pa ipak... Kada čitam ovaj intervju, ne mogu a da se ne složim sa svime. Jeste, ludilo je krenulo, i nije ni dan-danas prošlo. Ali ni riječi o rasplamsivačima tog ludila, o ideologiji na koju mnogi nisu bili otporni i koja ih je zarazila kao neizliječiv virus. Ni riječi o otporu protiv tog ludila. Ako već nisi mogao u Beogradu devedesetih, napiši štogod danas. Recimo o Nadi Ostojić iz Zvornika i ostalim Nadama koje su nam davale nadu u bolje sutra.