Na Bledu prosloga ljeta upitam jednog slicnog zasto uprkos velikim vrucinama nosi duge rukave. Taj omanji, pogrbljeni konobar je nesto zamuckivao na losem njemackom, a primjetih mu bedz sa imenom Mitar. Namignem mu i pitam ga jeli tetovaza u pitanju brate. Jeste brate rece on i polako zasuce rukav, pokazujuci mi tetovazu Vasilija Kacavende. Volis ga? upitah. Volim ga brate, a i on je mene voleo, mnogo puta, rece sa nekom sjetom u glasu sad vec ponovo pogrbljeni Dzikan.