Apstrakcija filmskog izraza kao jezika specifikuma i apstrakcija umjetnickog akta uopste, de jure, predstavlja jednu vrstu sakralne ratifikacije vlastite inferiornosti i vlastitog infaltizma, bez obzira o kojoj se vrsti supremacije na tom istom jeziku kao specifikumu radi, i bez obzira na kojem nivou aspiracija mi o njemu govorili.