skoro ste me rasplakali, vraćate mi vjeru, već sam mislio da osim malog broja prijatelja nemam istomišljenika, da je sve postalo isključivo, nacionalističko, krivi su nam svi osim nas samih, pljujemo sandžaklije, fočake, rome, a kad nema njih, oni s vratnika pljuju one s bistrika. kad on od svih komentara samo dva nenormalna. toma je bio posljednji autentični boem, mali čovjek koji je volio malog čovjeka i opjevao njega, njegove dertove, sevdah, muku, jad. i naša genaracija je počela polahko odumirati, a nema nikog da nju opjeva. toma, koji je bio nešto stariji, iskazao je sav bol gubitka - a kud ćeš većeg gubitka od svega što nas je zadesilo od početla devedesetih. klanjam mu se, a prijateljima s ovog foruma koji znaju cijeniti istinske vrijednosti ostajem vječno zahvalan