@MorningGlory Nekada kasnije. Bio sam dobrodušan, i zaista dobra osoba do jednog nemilog događaja. Škola nas je odvela na izlet, i sjeo sam kraj cure koja mi se dugo sviđala. Bio sam nervozan, mnogo mnogo treme. Bili smo u posjeti nekom naučnom laboratoriju, kemija i ti folovi. Vrtio sam u glavi kako da kažem da mi se sviđa, šta će reći, jesam li smiješan, hoću li se osramotiti.
@MorningGlory Nisam znao ni kako da je pitam da šeta samnom u paru kroz taj izlet, mislio sam da će ispaliti prijateljicama čim parkiramo. Upalim, u tadašnje vrijeme, CD player, ponudim joj jednu slušalicu i ona uzme. 🙂 Sad je bila bukvalno vezana za mene. Iskreno, bio sam na sedmom nebu, srce hoće da iskoči. Jasno se sjećam da sam se brinuo hoće li čuti kako mi srce lupa, jer ja sam čuo
@MorningGlory I da se razumijemo, ta cura je bila prelijepa. Razlog moje treme je bio upravo taj što ona nije bila nikakav kompromis. Nije bila “daj šta daš”, bila je sami vrh, najljepša i najpametnija cura na koju sam mogao pucati, ja ljepše i pametnije nisam poznavao. Onaj tip na kojeg se svatko loži, pa logično da sam brinuo pucam li previsoko