Cilj koji islam postavlja pred sebe je snažan, kolektivan i ideološki. To nije antički ideal rada na samom sebi ili spoznaji samoga sebe već kretanje ka islamskom društvu ili zajednici muslimana "umma". Islam dozvoljava da narodi "Knjige" žive zajedno s muslimanima ali kao stanovnici, drugoga reda sve dok i sami ne postanu muslimani. Dakle, islam je i društveni pokret čak revoluconaran zato ga ljevičari "obožavaju" kao novu snagu koja može dovesti do revolucije.

Širom svijeta skoro sve zemlje s muslimanskom većinom su u nekom obliku preobražaja kroz revoluciju. Ona je često poticana sa zapada što nije čudno jer veći dio sredstava za ratovanje - upravo i dolazi sa zapada. Ljevičarske organizacije vide u muslimanima neku mitsku figuru koja pati i bori se u moru zapadnog izobilja. međutim sve što hoće islamska revolucije jeste stvaranje teritorija od "Bagdada do Berlina" koji će spojiti ummet u jedinstvenu super državu.