Prije nego se osvrnem na kosarkasku reprezentaciju, zelio bih odgovoriti uglednom gospodinu koji je imao toliko hrabrosti da spominje istinske Bosanske Zmajeve, (Reprezentaciju i klubove u sjedecoj odbojci) Ti momci su prije svega heroji jer su uspjeli prevazici svoje probleme, te i u ratu a i poslje rata staviti svoje srce i tijelo na raspolaganje drzavnom grbu i zastavi. A kao nagrada za sve to su dosli i uspjesi koji su pronijeli nase ime sirom svijeta, A sa ovim momcima je jedna velika cas i boraviti i trenirati sto imam priliku iako nisam RVI vec od rodjenja bolujem od Cerebralne paralize. I kao jednoj fizicki hendikepiranoj osobi predstavlja veliko zadovoljstvo pronijeti na grudima grb kluba koji je sinonim za ustrajnost kvalitet, volju i rad. Kosarka me kao pojedinca digla iz kolica sa 5 godina jer nisam niti stajao niti hodao a danas to mogu i sa svoje 22 godine uzivam u zivotu ali pravi heroji se nalaze na marginama drustvene scene a to su nasi lavovi. Zato respect za njih!!