ni nalik na djelo;kompozicija ostrih kolora se nadzire oko njene straznjice koja je veoma loseg anatomskog oblika,spustena prema dole kao kod brdsko planinskog konja,prava izbjeglica.sarajevo u dubokoj kotlini vise lici sa onim zatamjenim kolorima na nuklearno postrojenje iznad koga izbjeglica sa rasirenim rukama proklinje dan kada je dosla ali ipak joj ne pada na pamet da se vrati jer ocekuje mjesto u skupstini kod nekog od rodjaka jer su im sekretarice uvijek potrebne ponajvise sto ne znaju pisati a one dobro tipkaju.