Do kraja devedesetih vrijeme SFF mi je bilo najdraze doba godine, vrijeme za otvoreno kino i istinsko uzivanje u filmovima. Poslije toga, a svake godine sve vise i vise, ovaj festival se, na zalost, pretvorio u sajam tastine, mjesto gdje malo koga interesuju filmovi, vise mogucnost da se vidi (ne film, nego VIPovci) i, narocito, bude vidjen. zadnjih par godina iz Sarajeva obavezno bjezim dok traje ovo narodno veselje sto lokalnih, sto wannabe iz tzv. dijaspore.