Radovan Karadžić je ratne 1992. godine na stolove evropskih i američkih pregovarača o rješenju bosanske krize donosio engleski prijevod Andrićeve pripovijetke ''Pismo'' iz 1920. godine, sa sugestijom da je to relevantna povijesno-politička elaboracija ''urođene međuetničke mržnje'' kao argumenta da je etničko-teritorijalna podjela Bosne i Hercegovine najbolji način rješenja krize.