eto onda gledajte utakmice uz komentare: - ohohhhhooooooooo Kemala Ahmetovića - nazalno-trbušni glas Velida Spahe ili - \"poštovani gledaoci... pardon: Štovani gledatelji\" onog Borisa. bez obzira na sve lapsuse (koji su neizbježni u tom poslu) Baho je bio čovjek koji je istinski uživao u onom što radi. njegov glas postaje sinonim svih uspjeha bh sporta, od pobjede košarkaša u Litvaniji (\"Firić, Bećiragić, Firić!!! Gotovo je, gotovo, gotovo!!!), preko Skenderije i Gripa (\"Kakvu ruku ima taj čovjek!!! Pobjeda je to!!!\") pa do Zenice i fudbalera (\"Evo noći, evo ludila!!!\"). I danas se najezim kad se sjetim tih utakmica, njegov glas je dodatno usijavao atmosferu!!! uz Mustafu Radončića u rukometu, Baho je jedini koji se na komentatorskoj poziciji osjeća kao riba u vodi, bez treme u glasu i izvještačenosti! ne ulazim u njegove karakterne osobine, ali ono što je Baho kao komentator uradio će se vjerovatno cijeniti tek za desetak godina kao što je to i običaj u našoj zemlji. Nažalost!!!