nacionalne države su prevaziđena kategorija, zanimljiva još samo plemenskim zajednicama kao što smo mi. u naprednom dijelu svijeta ljudi se sve više grupišu i komuniciraju oko zajedničkih vrijednosti, interesovanja u različitim stvarima, muzici, sportu, umjetnosti... granice su nebitne i nevidljive, svedene na limenu tablu pored puta. putuje se slobodno a isto tako i posluje.
te i takve zemlje, zemlje liberalne ekonomije i sveukupno liberalnih pogleda su cilj i želja stotinama hiljada emigranata koje (zajedno sa kapitalom) bježe upravo iz propalih komunističkih država, preregulisanih iscjepkanih fašističkih državica kao što su ove nastale raspadom juge. današnja ekonomija je toliko tehnološki uznapredovala da je nemoguće da funkcioniše u malim zatvorenim cjelinama.
kapital dvadeset prvog vijeka bježi od granica, jer ga sputavaju. za kapitalom bježi napredni sloj stanovništva, a iza toga ostaje siromaštvo, tuga i propadanje. je li toliko teško otvoriti oči i pogledati oko sebe? katalonija, kao i bilo koja druga cjelina, entitet, kanton i opština zaslužuje da svoje zarađene pare troše i ulažu kod sebe i na sebe, i to pravo im niko ne smije uzeti, ali šta znači pojam "nezavisnost" danas? čemu vraćanje nazad, čemu granice, policije, rampe?
Prikaži sve komentare (148)