Ovom svojom izjavom podsjetio me je na izjave koju papagajski ponavljaju „temeljni i narodnjački“ predstavnici i zagovornici građanske Bosne i Hercegovine, prepoznatljivi u već ostarjelim ili umrlim likovima odležalih u KPZ Foča, KPZ Zenica zbog muslimanskog fundamentalizma, ali i novo komponovanih Bosanaca pristiglih sa prostora Sandžaka, Kosova i drugih vukojebina bivše Jugoslavije. Vjerojatno se spomenuta izjava u liku Luke Markešića zadržala još iz vremena opkoljenog Sarajeva, kada se zaljevao Sarajevskom pivom I UNPROFOR-skim vinima, mezeći Ikarove konzerve i slušajući radio Hayat, iz slobodnog studija u Tarčinu, kada je živio u jednoj sasvim drugačijoj stvarnosti od njegove subraće katolika I subraće fratara po srednjoj Bosni.