Toliko kompleksa i frustracija u jednom čovjeku odavno nisam vidio....Neshvaćen i neprihvaćen u novoj sredini a odbačen od stare, ni sam ne zna ni ko je ni šta je ni gdje je....Kao duševna relaksacij, dobro mu je došlo pljuvanje po vlastitim korijenima.... Svjestan je da je niko i ništa, jer u novoj sredini će uvijek biti stranac, a u staroj je već odavno papak... ostalo je još da se ponizno uvlaći u pakash novim ljudima, nadajuće se da će jednog dana i za njega neko čuti... do tada, on uživa u svojoj bijedi, naoružan mržnjom prema svemu onome odakle je i sam....prosto rečeno, čovjek niotkuda i bez ičega...