izgnanik, ja nisam iz srebrenice niti sam prije rata ikad bio tamo. Igrom slučaja, nakon rata sam išao u Srebrenicu mnogo puta. Ne da se pokažem na dženazama, nego sam bio i na masovnim grobnicama, onim sekundarnim i tercijarnim, tj. gdje su bagerima prenosili ostatke žrtava da bi sakrili zločin. Jedni ostaci su nađeni na tri različite lokacije u prečniku od 30 km, čak blizu Zvornika. Sve ono što sam vidio i čuo napravilo je od mene neku drugu osobu. Kada sam gledao te stvari, jednostavno obamreš, jedno tri dana ti se ukoči svaki osjećaj, buljiš u prazno, držiš otvorene oči a ne vidiš ništa... ne mogu ni pojmiti kako to doživljavaju oni koji u tim ostacima prepoznaju svoje očeve, braću, sinove, muževe...Zato podržavam svaki rad koji doprinosi da održimo kulturu sjećanja na Srebrenicu. Pa ako neko i zaradi nešto na ovakvim knjigama, zaslužio je. I na Šindlerovoj listi su neki sigurno zaradili milione, ali zahvaljujući takvim filmovima cijeli svijet zna za zločin holokausta. A mi još nismo snimili pravi film o Srebrenici!