Novo normalno: Zašto mala šteta postaje veliki trošak kod novijih automobila?

Uzmimo dva scenarija čestih oštećenja. Oštećen prednji branik s farom i pukotina na vjetrobranskom staklu, na primjer, nakon udara kamenčića lansiranog s vozila ispred vas u pokretu. Cijene dijelova više nisu ni blizu kao nekad.

Zamjena vjetrobranskog stakla nekada je koštala samo nekoliko stotina maraka. Međutim, u modernim vozilima, ugrađena kamera za automatska duga svjetla i sistem upozorenja na napuštanje trake također se mora ukloniti i naknadno ponovo kalibrisati.

Troškovi zamjene prednje šoferšajbne i kalibracija, uključujući dijelove i rad, lako se penju na četiri cifre. Mnogima će djelovati neshvatljivo, ali informišite se o vozilu prije nego što ga kupite i uključite osiguranje.

Troškovi su još ekstremniji u slučaju oštećenja farova i branika. Moderna tehnologija osvjetljenja glavni je pokretač troškova, pogotovo što su farovi postali dizajnerski dio automobila. Kod novih vozila često se mora zamijeniti cijeli far ili bolje rečeno svjetlosni sklop, a cijene baš i nisu povoljne. Ako je far preživio oštećenje, a nemate kasko, najbolje je naći nekoga ko reparira unutrašnjost fara, odnosno svijetlećeg prstena ili tijela, jer ovlašteni servis mijenja isključivo cijeli sklop, a cijene su često u hiljadama marka, pogotovo kod laserskih farova.

Situacija je samo malo bolja sa oštećenim zadnjim branikom. Uključujući najčešće senzore za parkiranje, koje treba zamijeniti, a branik kompletan ili zamijeniti ili samo farbati, trošak se opet može lako popeti na četiri cifre.

Proizvođači zabranjuju potencijalne popravke branika, jer bi ih tada trebalo prefarbati što može dovesti do nefunkcionalnosti senzora zbog različite debljine slojeva laka. Međutim, zamjenski branici često se isporučuju samo premazani od strane proizvođača i još uvijek ih je potrebno ručno farbati u odgovarajuću boju automobila. To ukazuje na to da mogu nastati veći troškovi od previđenih, jer se jednostavne popravke pretvaraju u kompleksnije i skuplje.

Trošak je još veći ako se ošteti zadnja kamera. Kod nekih proizvođača nema senzora, jer se vozač oslanja samo na kameru, koja nije ugrađena blizu branika, pa često preživi oštećenje.

Međutim, vozila s parking senzorima od kojih zavisi i rad sistema pomoći vozaču (npr. sistem automatskog kočenja pri vožnji unazad) imaju kontrolne jedinice koje budu oštećene pri kontaktu s drugim vozilom ili nekom čvrstom preprekom. Ponekad trošak tih jedinica nije veliki, ali kod nekih proizvođača se moraju zamijeniti i prednja i zadnja kako bi se uspješno obavila sinhronizacija bez obzira što je oštećena samo jedna. Dva uređaja su uvijek skuplja od jednog.

Nakon svega treba računati da visoki troškovi popravke rezultiraju povećanjem premija osiguranja. Dakle, troškovi popravke nisu jedini, treba razmišljati i o većem mjesečnom ili godišnjem iznosu na ime osiguranja.

Zato se vozačima oštećenih vozila preporučuje da uzmu nekoliko različitih ponuda i uporede cijene, uključujući i nezavisne servise. Pored dijelova ili bolje rečeno sklopova, cijena radnih sati može opasno varirati, čak i duplo više kod premium brendova.