Zašto se pristup nježnog roditeljstva ne preporučuje pri odgoju djece
Naime, nježno roditeljstvo ima svoja ograničenja i nekad ne daje očekivane rezultate. Sve to ne znači da je riječ o lošem pristupu, već ga je potrebno primjenjivati promišljeno, fleksibilno i prilagoditi ga svakom djetetu i situaciji.
Stručnjaci su za The Times of India podijelili razloge zašto nježno roditeljstvo nije uvijek uspješno. Ukoliko kao roditelj pokušavate da budete puni razumijevanja, dijete može vaš blagi ton protumačiti kao zeleno svjetlo da pomjeri granice. Iako to ne važi za svu djecu, kod neke pravila počinju da se mijenjaju. To ne znači da treba pribjegavati vikanju, ali je ipak čvrst stav ključan.
Dijete koje neprestano pregovara ili ima previše slobode teško će naučiti da razlikuje prihvatljivo ponašanje od neprihvatljivog. U pojedinim slučajevima djeca će inatom još jače testirati granice, tražeći jasne okvire.
Nježno roditeljstvo stvara sigurno i podsticajno okruženje, ali je pitanje da li priprema djecu za izazove stvarnog svijeta. Škola, budući poslovi i mnoge društvene situacije neće biti tolerantni niti imati mnogo razumijevanja za njihova osjećanja.
Ukoliko dijete nije naučilo da se nosi sa konkretnom povratnom informacijom, disciplinom ili nepravdom, moglo bi teško da se prilagodi životnim pritiscima. Shodno tome, dijete će se kroz odrastanje susresti s odbijanjem, neuspjehom i kritikama. Ukoliko je naviklo isključivo na nježnost, stvarni svijet bi mu se mogao činiti okrutnijim nego što jeste. Cilj je pripremiti dijete za život, a ne držati ga "pod staklenim zvonom".
Razgovor o emocijama je koristan, ali ponekad ne može da zamijeni jednostavno i jasno "ne". Djeca se osjećaju najsigurnije najbolje napreduju kada znaju gdje su granice. Kada se roditelj suoči s djetetovim čestim ispadima bijesa ili destruktivnim ponašanjem, teško je ostati dosljedan pristupu koji ne donosi odmah vidljive rezultate.
Lako se može javiti osjećanje da ništa ne funkcioniše, čak i ako će se trud dugoročno isplatiti. Bez jasnih granica, djeca nastavljaju da testiraju vaše strpljenje što dovodi do frustracije na obje strane.
Osjećanja treba priznati i uvažiti, ali ne zahtijeva svaki ispad bijesa duboku analizu i razgovor. Ponekad je najefikasnije jednostavno preusmjeriti djetetovu pažnju i ponašanje. Ako djeca procijene da su im roditelji previše popustljivi i da teško izgovaraju "ne", mogli bi da nauče da manipulišu situacijama kako bi dobili ono što žele. Empatija je ključna, ali mora da bude uravnotežena s roditeljskim autoritetom. U suprotnom djeca neće poštovati smjernice koje im postavljate.
Nježno roditeljstvo postavlja visoke zahtjeve pred roditelje. Biti smiren i staložen 24 sata dnevno je iscrpljujuće. Roditelji koji su pod stresom, neispavani i uz to balansiraju između posla i kućnih obaveza teško mogu održati nivo emocionalne energije koju ovaj pristup zahtijeva. S vremenom to može dovesti do osjećaja krivice, sagorijevanja, pa čak i do ogorčenosti.
Također, dijete snažnog karaktera ili nagle naravi neće dobro reagovati na blage pregovore. Blagi podsjetnici njima neće mnogo značiti. Shodno tome, kada nježno roditeljstvo isključuje svaki oblik discipline, onda može da postane beskorisno za djecu koja su prirodni otpornija ili se više inate. Takvoj djeci su potrebnija jasnija pravila i konkretnije posljedice.
Ukoliko se konstantno trudite da budete emocionalno ravnopravni sa djetetom, ono bi moglo zaboraviti ko je u toj priči roditelj. Tada se nježan pristup pretvara u popustljivost, a djeca ne uče da preuzimaju odgovornost za postupke.
Istinsko nježno roditeljstvo ne znači odustvo discipline, već postavljanje granica s poštovanjem. Ukoliko se ta razlika zanemari, rezultati mogu biti potpuno suprotni od željenih. Autoritet i poštovanje roditelja grade se na jasnim okvirima, a ne isključivo na nježnosti.