Djetinjstvo u opkoljenom Sarajevu: Smrt kao svakodnevnica i traume za cijeli život
Vojska Republike Srpske (VRS) i Jugoslavenska narodna armija (JNA) su od početka opsade, 5. aprila 1992. do njenog okončanja 29. februara 1996. ubili više od 11.500 građana. Novinari su bili česti svjedoci ubistva djece. Među njima je bila i novinarka Duška Jurišić. Sjećanje na jedan od zločina 2020. je podijelila sa čitateljima Klix.ba.
"Definitivno najteži trenutak vezujemo za zimu 1993. kada su snimatelji otišli na Alipašino Polje i donijeli snimke pobijene djece na sankanju. To mi je najteži trenutak, kada smo saznali da je jedna majka izgubila dvoje djece koja su izašla na nekoliko sati. Ona je odlučila, ne samo ona, da ih pusti samo malo u nekoj pauzi između dva granatiranja, jer joj se učinilo da je dan mirniji. To su za mene najdramatičniji trenuci i plus odlasci u bolnicu, izvještavanje iz bolnice. Doduše, to je više radila kolegica Arijana Saračević-Helać. Kada vidite iskomadana tijela, to je drugi trenutak o kojem je i danas vrlo teško govoriti", prisjetila se Jurišić.
Tina Pekez je ubijena ispred svog doma. Njena majka Ajša je u maju prošle godine u razgovoru za naš portal ispričala šta se desilo.
"Moja kćerka Tina i ja smo bile na spiskovima konvoja koji je trebao izaći iz Sarajeva. Međutim, bilo mi je jako teško ostaviti muža koji je u gradu imao radnu obavezu. Moja kćerka je sjedila kući i plela narukvicu, baš kao što su to radila i mnoga druga djeca u tom periodu. Uskoro je u blizini pala granata. Sva djeca su potrčala da vide šta se desilo. Istrčala je i moja kćerka. Odmah nakon što su sišli, pala je druga granata. Nedugo zatim pala je i treća. Geleri su pokosili moju kćerku. Sva druga djeca su se uspjela spasiti. Tininu prijateljicu Marijanu je geler pogodio u oko, ali je uspjela preživjeti. Ja sam jedina u udruženju koja je imala samo jedno dijete. Svi drugi su kasnije dobili još jedno ili dvoje, ali suprug i ja nismo imali hrabrosti za takvo nešto. Godinama kasnije i dalje čuvam 33 likovna rada. Prije nekoliko godina sam ih izložila u Sarajevu, zatim sam s njima obišla veliki dio svijeta. Uskoro ću ih opet izložiti u našem gradu. Još čuvamo njene fotografije. Slikala je, plivala, bila odlična učenica i drugarica. Bila je dobra i poslušna. Bogu je, izgleda, bila draža nego nama", kazala je Ajša Pekez.
Neke od nekoliko hiljada granata su 9. novembra 1993. pogodile osnovne škole "Fatima Gunić" i "Mehmedalija Mak Dizdar". U školi, tada imena Prvi maj, ubijeno je troje djece i njihova učiteljica Fatima Gunić. Dan poslije je u školi "Mehmedalija Mak Dizdar", tada "Živko Jošilo", ubijeno petero djece i četiri odrasle osobe.
Brojna djeca su teško ranjena. Sva ona koja su bila u Sarajevu pod opsadom imaju izrazito traumatična iskustva - posljedice rata će osjetiti cijeli život. Osim toga, tokom rata je povećan broj mrtvorođene djece te se je trostruko povećan broj abortusa u odnosu na period prije rata. Mnoga od djece su izgubila roditelje.
U Sarajevu postoji Muzej ratnog djetinjstva čije postavke podsjećaju na strahote kroz koje su djeca prošla te kako je izgledala njihova svakodnevnica. U centru grada se nalazi spomen-obilježje ubijenoj djeci, kao i spomen soba.
