Može li Srbija odgovarati za genocid nad Albancima na Kosovu
Ukoliko se ova najava realizira, ovo će Srbiji biti druga tužba za genocid, nakon one koju je naša zemlja podnijela pred istim sudom na kojem je 2007. godine odlučeno da Srbija ipak nije odgovorna za genocid u Srebrenici, iako nije ispunila svoju dužnost da ga tamo spriječi. Naša zemlja je zahtijevala reviziju ove presude, no to je odbijeno zbog toga što je samo bošnjački član Predsjedništva BiH podnio ovaj zahtjev i to preko zastupnika koji nije legalan.
Šta se može očekivati
No, vratimo se na tužbu države Kosovo i šta se od nje, u svjetlu trenutnih svjetskih političkih procesa, može očekivati. Za početak, ova tužba nije nikakva novost, jer ju je još 2016. godine najavio tadašnji kosovski predsjednik Hashim Thaci rekavši da će, uz tužbu za genocid Srbije nad kosovskim Albanicma od Beograda tražiti i odštetu za period 1998.-1999. godine.
Za vrijeme njegovog mandata, međutim, ova tužba nije realizirana, a protiv samog Thacija u novembru 2020. godine je kod Međunarodnog krivičnog suda za bivšu jugoslaviju (MKSJ) podignuta optužnica kojom ga se tereti da je suodgovoran za ubistva više od 100 civila raznih etničkih pripadnosti. Povodom stupanja na snagu optužnice, Hashim Thaci je podnio ostavku na dužnost predsjednika Kosova.
Prije nekoliko dana, nova predsjednica Kosova Vjosa Osmani, postavivši okvirni rok za podnošenje tužbe, očigledno je odlučila privesti kraju ovu najavu svog prethodnika. Međutim, ne ulazeći u to da li je na Kosovu počinjen genocid ili ne, postavlja se pitanje ima li Kosovo u trenutnim kapacitetima uopće mogućnost da iz ovog procesa, ukoliko on bude pokrenut pred MSP-om, izađe kao pravni pobjednik.
Krenimo redom. Prva prepreka je to da je članstvo u Ujedinjenim nacijama neophodno za podnošenje tužbe pred MSP-om. Dakle, činjenica da Kosovo nije ni član UN-a, što znači da pravno ne može biti ni stranka, u statutu MSP-a mogla bi biti nepremostiva prepreka. Da bi se Kosovo pridružilo UN-u, devet od 15 članica Vijeća sigurnosti UN-a mora glasati za, bez neslaganja pet stalnih članica. Rusija i Kina, međutim, kao dvije stalne članice Vijeća sigurnosti, čvrstog su stava da Srbija ima suverenitet nad Kosovom i sprečavaju da Generalna skupština UN-a razmatra zahtjev Prištine za članstvo.
Izuzetak od nadležnosti
Ovo je moguće zaobići tako da Kosovo dobije dvotrećinsku većinu glasova Generalne skupštine UN-a za prijem. Trenutno je nešto više od stotinu od ukupno 193 države članice UN-a priznalo nezavisnost Kosova, što je oko 56 posto. Prema ovome, pravne mogućnosti za Kosovo da pred ovim sudom pokrene svoju tužbu su ograničene, jer MSP nema obaveznu nadležnost, što znači da slučaj može saslušati samo ako se slože i tužilac i optuženik.
Pravni osnov da Kosovo iznese svoj slučaj pred MSP-om mogao bi biti da se pozovu na izuzetak u nadležnosti MSP-a, koji se odnosi na članove Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (CPPCG). Član 9 njenog statuta daje obaveznu nadležnost MSP-u za zločine definisane u konvenciji. No, i tu postoji "kvaka". Prilikom potpisivanja ove konvencije 2001. godine Srbija je stavila napomenu koja kaže da se ne smatra vezanom članom 9, što znači da Beograd mora izričito pristati na nadležnost suda u svakom slučaju.
Čak i ako se sve ove prepreke nekako zaobiđu, ostaje činjenica da je genocid vrlo teško dokazati. Međunarodni sud pravde je samo jednom priznao genocid - ubistvo više od 8.000 Bošnjaka u Srebrenici. Šanse da MSP utvrdi da je Srbija počinila genocid tokom rata na Kosovu, ako se uzme u obzir da MKSJ ili bilo koji drugi sud nikoga nije ni optužio, a kamoli osudio za genocid na Kosovu, veoma su male.
U prilog svemu ovome ide i činjenica da srbijanski sudovi već nekoliko godina nisu pokrenuli značajno novo suđenje vezano za rat na Kosovu, postojeći slučajevi su pod velikim odgađanjem, a i oni Srbi koje su međunarodni sudovi osudili za ratne zločine često su dočekani kao heroji.
