Zaštiti na radu u BiH se ne posvećuje pažnja, primjena novog zakona još na čekanju

"Nadamo se da će implementacijom i zakona i podzakonskim aktima doći do smanjenja povreda i smrtnih slučajeva na radu. Trenutno je u BiH, kada je riječ o statistici, u prosjeku zabilježeno četiri puta više nesreća i stradanja na radu nego u zemljama Evropske unije. To je jedan alarmantan podatak, ali se nadamo da će se taj broj smanjiti jer se nažalost takve situacije ne mogu izbjeći. Važno je naglasiti da ovaj novi zakon donosi i kazne koje su veoma visoke i kreću se do 15.000 KM", naveo je Mahmutović.

Kada je riječ o smrtnim slučajevima na radu, u tome prednjači građevina, dok teške povrede dobijaju radnici u šumarstvu.

"U građevini je najviše smrtnih slučajeva na radu jer se ne provode mjere zaštite. Nedavno se dogodio smrtni slučaj na Stupu, gdje su poginula dva građevinska radnika jer nije bilo podgrade od obrušavanja zemlje, koja je bila neophodna ukoliko se napravi iskopina ispod jednog metra. Kada je riječ o šumarstvu, teškim povredama doprinose teški uslovi rada, ali i sama djelatnost s obzirom na to da radnici rade na veoma rizičnim mjestima", dodao je naš sagovornik.

Mahmutović naglašava da je izbjegavanje struke i u ovoj oblasti također jedan od problema, ali i kontrola primjene zakonskih odredbi.

"Ko zapravo kontroliše primjenu, jer je inspekcija koja viši nadzor nad primjenom zakona brojčano slaba. Naprimjer, u Kantonu Sarajevo, u kojem je zaposleno 175.000 radnika, imamo jednog inspektora, a EU norma je jedan inspektor na 25.000 zaposlenih. Uloga inspekcije nije samo kažnjavanje već preventiva. Ovaj broj inspektora će, kao i do sada, ići na uviđaje, podnositi kazne i kažnjavati. Kazne su rigorozne, ali je problem u njihovom provođenju, jer nemamo adekvatan nadzor upravo zbog nedostatka inspektora", naveo je Mahmutović.

Nedostatak svijesti poslodavaca je najveći uzrok nesreća na radu

Razlozi zbog kojih poslodavci ne pridaju više pažnje zaštiti na radu su zapravo u većoj mjeri etičke prirode, nastavlja dalje naš sagovornik, dodajući da je prije svega važno pobuditi svijest kod njih, jer nabavka zaštitne opreme nije dodatni trošak jer se time čuva nečiji život.

"Ulaganje u zaštitu nije trošak, već biznis. Desio se jedan slučaj gdje je na radnika u građevinskoj firmi pala bušilica dok je bio na skeli i doživio je tešku povredu, a sve zbog toga što nije bilo bočne ivice koja bi ga zaštitila. Poslodavac je za 42 dana bolovanja morao platiti puni iznos plate, jer je povreda na radu, zatim je platio rehabilitaciju radnika do 14 mjeseci te je snosio troškove prekvalifikacije i kućne njege, tzv. direktne troškove. To ga je sve koštalo 42.000 KM, a da je uložio u bočnu ivicu da ne padne bušilica, koštalo bi ga 4.000 KM. Dakle, imao je 10 puta više troškova", naglasio je Mahmutović.

Iako primjena novog zakona obećava, dodaje, zaštita na radu je dugotrajan proces te je bitno da se više faktora poklopi kako bi se unaprijedila ova oblast.

"Ima mnogo novina koje trebaju unaprijediti taj sistem, ali nažalost taj proces će ići sporo. Zakon je stupio na snagu, ali čekamo njegovu primjenu nakon donošenja podzakonskih akata. Osim nedostatka svijesti poslodavaca, dodatni problem je rad radnika na crno, mnogo njih nije prijavljeno te samim tim taj problem vuče nove", pojasnio je Mahmutović.

U RS-u u prošloj godini zabilježeno 11 smrtnih slučajeva na radu

Mnogo drugačija situacija nije ni u Republici Srpskoj (RS), gdje se također primjenjuje Zakon o zaštiti na radu, ali nisu doneseni novi podzakonski akti, pa je samim tim na snazi Pravilnik o radu na građevinarstvu iz 1968. godine, koji je zastario po mnogim pitanjima te će ga trebati uskoro mijenjati.

Slobodan Šumanja, inžinjer sigurnosti i zdravlja na radu, kazao je da su zapravo zakonski okviri i ono što predviđaju dobri, ali se dovodi u pitanje njihova provodljivost.

"Provodljivost zakona vrši inspekcija rada, a u RS-u se to odvija kroz očitovanje smrtnih slučajeva i teških povreda. U posljednje vrijeme zbog pandemije nema mnogo rada, manje se vrše evidencije, ali u prošloj godini je u RS-u zabilježeno 11 smrtnih slučajeva, između 500 i 600 težih povreda, dok lakše nisu evidentirane, jer su one baš česte. Tako da se uspjeh ove oblasti očituje najviše kroz tu statistiku", naveo je Šumanja.

U RS-u su najčešće povrede na radu u građevinarstvu, rudarstvu, šumarstvu i metalurgiji.

"U građevinarstvu je to pad s visine, rad u skučenom prostoru, a kada je riječ o drugim industrijama, onda najveći problem predstavljaju hemikalije, mehaničke i električne povrede. A u šumarstvu se povrede mogu dijeliti na rad u pilanama, drvopreradu itd.", naglasio je Šumanja.

I Šumanja smatra da do nesreća i smrtnih ishoda dolazi usljed nepoštivanja pravila i uslova rada te da su u tom slučaju odgovorni kako poslodavci tako i radnici.

"Poslodavac ima obaveze da osigura rad radnika na radnom mjestu, gdje su provedene sve mjere zaštite i odgovoran je za njihovo primjenjivanje. S druge strane, često se dešava da ni sami radnici ne primjenjuju mjere zaštite. Važno je i obrazovanje gdje i radnik i poslodavci moraju znati šta je to sigurnost i koji su to uslovi te kako se treba raditi na siguran i zdrav način", poručio je Šumanja.