Tarik Đođić, direktor AJB: Nadrasli smo kapacitete, za dvije godine imat ćemo svoju zgradu

Ako bismo gledali gdje smo napravili grešku, što se tiče distribuiranja, pravljenja programa, edukacije ljudi, načina na koji smo zapošljavali, načina na koji smo dolazili do nekih stvari, ne bih puno stvari promijenio. Ono što smatram nekom greškom je, a dobar je povod i da najavim, da smo mi ambiciozno pokrenuli biznis redakciju, a onda smo, igrom slučaja, prilika, nuždi, zanemarili taj segmet koji nam je na početku bio vrlo važan. Od sada ćemo ponovo raditi na tome da naš biznis, regionalni i svjetski, reafirmiramo kako bi ljudi i oni koji su u biznisu i koji od ekonomije žive dobili što više informacija.

Smatrate li da gledatelji kod nas nisu bili naviknuti na praćenje nekih svjetskih procesa i da nije postojalo neko interesovanje zbog medijskog pristupa koji to nije ni forsirao?

Mi smo televizija i mi trebamo ponuditi ljudima ono što imamo. S naše tačke gledišta vijest je vijest, da li se ona dešava tu u Sarajevu, Zagrebu, Skoplju, Jemenu, Libiji... Vijest je vijest. Sjećam se jednog razgovora prije nego smo počeli, s Goranom Milićem koji je tada bio direktor vijesti kod nas, pa smo mi dogovorili neke omjere, šta bi to bila prava mjera stvari. Tada sam ja rekao da mislim da je minut-dva, što televizije ovdje daju, svijetu premalo. Danas je svijet globaliziran, uvezan i u nekim procesima koji se danas dešavaju naizgled daleko od nas, brzo ćemo biti i objekat tih procesa. Onda smo Goran i ja razgovarali i ja sam rekao da mislim da bi dobar odnos bio 70 posto svijet, 30 posto regija. Goran je rekao da bi bilo idealno 50-50 posto. Naravno, mi nemamo apotekarsku vagu da to izvagamo, ali pokušavamo ljudima približiti šta im se i što im se dešava u svijetu. Pratimo procese i naše novinarstvo nije uvijek najbrže, ali pokušavamo dubinski donijeti događaje, da ljudi imaju punu informaciju o nečemu i da na taj malo drugačiji način približimo događanja u svijetu i oko nas.

Gdje vidite AJB za pet godina, u razvojnom smislu?

Kada razgovaram sa sagovornicima, ponekad kažem da nekada treba da odbraniti dosegnute pozicije. Naravno, ako stanete i prestanete okretati pedale, past ćete. Mislim da smo mi dosegli jedan visok nivo profesionalnog novinarstva, što nije uvijek jednostavno. Vi svaki dan morate nanovo osvajati, dogovarati, isto kao slobodu koja se osvaja svaki dan. Nema osvojene pozicije i naravno mi bismo te pozicije voljeli sačuvati i održati. U tehnološkom smislu mi smo dosegli jedan nivo koji je zavidan, koji nam pruža mogućnosti kada kroz sve platforme, na svaki način, gledateljima damo punu informaciju. Ono što bih ja volio u budućnosti je da gledamo na mlađe generacije, da vidimo kako njima približiti vijest, kako im objasniti da je njima bitno da su informirani kako bi mogli djelovati, kako bi mogli svoje živote činiti boljim i onda sa saradnicima svaki dan razgovaramo kako unaprijediti te i neke nove platforme. Ljudima će uvijek trebati vijesti, kako ćemo ih približiti, kako ćemo doći do ljudi i kako ćemo se odbraniti od gomile fake vijesti, spina, laži, bacanja kosti među ljude, sve to AJB neće biti. Ona treba da bude primjer drugima kako se ne nasjeda na takve vijesti. Nismo meleci, ali se iz dana u dan trudimo da ono što mi napišemo bude provjereno, tačno, da gledaoci o tome ne mogu i ne treba da imaju dilemu.

U proteklom periodu često ste naglašavali ulaganje u kadar, ljude kao jedan od najvažnijih resursa. Pokrenuli ste i gradnju nove zgrade, rijetki se na to odluče. Kupiti zemljište i praviti zgradu na određeni način govori o dugoročnim planovima, o tome šta AJB želi. Možete li nam reći nešto više o tom projektu?

Plan imamo i pokušavamo planirati na način koji će biti odgovoran, ozbiljan i izvediv. To je jedno veliko priznanje. Mi smo ovdje došli prije devet godina. Mislim da smo nadrasli kapacitete kojima sada raspolažemo. Da se vratim na prvi dio vašeg pitanja. Da, ljudi su najbitniji. Mi pokušavamo na svaki način biti fer prema ljudima. Dokaz tome je da smo najčešće u TOP izborima poslodavaca godine. AJB nije neko ko barelom hrani svoje ljude, nego pokušava fer menadžmentom, fer ljudskim primjerom učiniti ljude zadovoljnim, da bi oni bili zadovoljni svojim poslom i da bi taj posao bio dobro obavljen. Ne lažemo, ne petljamo, ispunjavamo obećanja, mislim da se to može uzeti kao kontinuirano, jer dovoljno dugo traje. Što se zgrade tiče, mi smo ovdje u BBI centru smješteni u 2.000 kvadrata. Svaki kvadratni centimetar je iskorišten i sada nam počinje nedostajati kapaciteta. Mi selimo, pravimo evolutivan proces, kupili smo zemlju na vrlo transparentan način, na licitaciji Općine Centar, sad se razrađuju planovi i idejni projekti. Sezona gradnje u Sarajevu pomalo prestaje, ali će, nadam se s proljeća, ti temelji biti zakopani. To je jedan lijep kontinuitet AJB i ja se nadam da ćemo mi i na taj način, jednim lijepim arhitektonskim rješenjem ukrasiti grad u kojem smo. Ponavljam da su mene na početku pitali zašto Sarajevo, pa sam ja odgovarao zašto ne Sarajevo. Zna biti puno problema, ali kada se pristupi na jedan entuzijastičan, fer način, mislim da problemi ostaju iza nas. Sarajevo danas i prije 20 godina nije isti grad. Prije 20 godina niste mogli dovesti gosta, jer nije bilo hotela, bilo je puno manje letova, još uvijek mi imamo problem infrastrukture, pogotovo puteva, ali Sarajevo ima sve šanse da bude jedan centar, ako AJB daje i mali doprinos, mi smo na to ponosni.

Koji je krajnji rok izgradnje?

Još to nemamo matematički, ali bismo voljeli da to bude 11.11.2021. godine. Simboličan je datum i naša desetogodišnjica. Nadam se da će to biti moguće i ostvarivo. To je tačno za dvije godine.

Kako ocjenjujete medijsku sliku u regionu, a kako u BiH?

Mi imamo politike, imamo medije koji zbunjuju ljude, i to je generalna ocjena. Ja ne znam je li to ciljano, ovo je vrijeme demokratskih medija, mreže su moćne. Danas svako može biti i urednik i novinar na neki način. Time odgovornost nas formalnih medija postaje još veća, jer valja u toj gomili informacija i mogućnosti probrati šta je to stvarno tačno, šta neće zbunjivati ljude. Mi se nadamo da ćemo zaštititi staro novinarstvo. Kod nas je i tehnologija proizvodnje vijesti komplikovana. Sve one prolaze kroz nekoliko uredničkih filtera ili stepena i na kraju lektora da bi došle na ekran, i opet nam se desi greška. Ljudi su često u iznudi. Male redakcije, valja popuniti prostor, i ja razumijem da neki ljudi u toj brzini u toj nekapacitiranosti naprave neku grešku. Mi ćemo se truditi da zadržimo taj nivo. To nam je važno, ogromna je to odgovornost. Ako sam nešto o novinarstvu naučio svih ovih godina, to je da ako želite da napravite nešto dobro, treba da prođu godine, pa i decenije, a da napravite nešto loše dovoljna je jedna minuta pa da sve ono što ste godinama i decenijama radili padne u vodu. Nije jednostavan proces, treba ga svaki dan obnavljati i osvježavati. Nadam se da ćemo mi nekako biti sidro tačne, provjerene informacije koja zanima ljude i koja se tiče njihovih života.

Ima li AJB političkih pritisaka i kako se nosite s tim?

Mi posebno i nemamo. Mi imamo okolne priče. Mi smo sve do sada bili, od antibošnjačkog, antibosanskog, antisrpskog, antihrvatskog, do probošnjačkog, probosanskog, prosrpskog, prohrvatskog medija. Mislim da je to jedna vrsta komplimenta. Konkretno ja nisam nikada imao neki politički pritisak, da me neko pozove i kaže: "Kakav ti je ovo prilog ili kakav ti je ovo članak?". Mi poštujemo zakone svake zemlje, poštujemo sve što se tamo dešava, ali nemamo kompromisa o tome hoćemo li objaviti neku informaciju. Na najvišem smo profesionalnom nivou, nećemo uletjeti u trač, nećemo uletjeti u probleme te vrste. Konkretan politički pritisak ja nisam vidio. Na toj stolici je sjedilo puno ljudi i novinara i onda sam ih pitao kako to uopće izgleda politički pritisak, čisto da naučim. Ima jedna stvar koja je veoma bitna, a to je integritet novinara. Novinar se sam mora boriti za svoj integritet. Nekad imate dojam da bi kolege novinari najradije da im date neki pravac i da u tom pravcu idu, mi to ne radimo. Mi ostavljamo da ljudi profesionalno rade svoj posao, da im pružimo logistiku i da sami plivaju. Ako mi imamo taj smjer u kojem moramo ići, onda to nije novinarstvo.

Možda jedna anegdota s naših početaka, kad smo mi vježbali ovdje. Imali smo trenere iz AJ English, BBC-a i prevodili smo neke priloge, dakle glumili smo vijesti. Bila je vijest da je neka firma u BiH otišla u stečaj i jedna naša novinarka je rekla: "Nažalost, ovih 300 ljudi će ostati bez posla". I kada su našim trenerima to preveli, oni su bili veoma ljuti zbog riječi "nažalost“. Nažalost je komentar, a mi ga u našem jeziku i ne osjećamo. Ja mislim da mi moramo na tome raditi. Nije naš posao na taj način usmjeravati političke procese. Naš je posao posmatrati društvo, davati informaciju, a onda bi ljudi sami morali izvlačiti šta su njihovi daljnji koraci.

Kako ocjenjujete položaj javnih servisa u regiji? Jesu li ispunili zadatak ili su se nesvjesno upustili u utrku koju ne mogu ispratiti?

Veliki sam fan javnih servisa. Javnih servisa onakvih kakvi bi oni trebalo da budu: u službi građana koji ih plaćaju, ne u službi politike, političkih stranaka i političara. Nisam siguran da je to uvijek tako. Da li to uvijek proizilazi iz materijalnog položaja, ja to ne mogu ocijenti. Mi sarađujemo sa svim javnim servisima u zemljama u kojima djelujemo, u vezi s produkcijom smo imali razne vrste pomoći, pogotovo u BiH. Gdje možemo, mi priskočimo. Ono što mene pomalo boli jeste da AJB ponekad igra ulogu servisa, što ne bi trebalo da se dešava. Mi smo mala televizija, s mnogo manje resursa. Često nam kažu: "Lako je vama, vi imate para." Mi imamo 260 zaposlenih, a naša administracija je šest ili sedam ljudi i tih šest ili sedam ljudi hendla operaciju u desetak zemalja svijeta: gdje su različiti poreski zakoni, različite legislature. Zašto to radimo? Da bismo neposrednom proizvođaču, onome ko je novinar, ko je kamerman, ko je montažer, ko je na terenu, dali sve ono što mu treba. Nažalost, to ponekad u ovim servisima, koji su na nekim drugim izvorima finansiranja, nije baš tako, nije efikasna organizacija, nije sve podređeno. Svi javni servisi imaju od dva do mnogo puta više veći budžet od AJB, ali da li je trošenje uvijek efikasno, jesu li pogoni i ljudski resursi prilagođeni efikasnom trošenju? Javni servisi ne bi trebalo da se upuštaju u ono što su komercijalne televizije, a to se često dešava.