Kafići, tržni centri, institucije: Pitali smo građane Sarajeva gdje se krši zakon o zabrani pušenja

Regulacija pušenja u zatvorenim javnim prostorima uvedena je s jasnim ciljem, a to je zaštita zdravlja ljudi. Naročito onih koji ne puše, ali su godinama bili prisiljeni udisati tuđi dim na različitim mjestima.

Zakonski okvir ne ostavlja mnogo prostora za tumačenje. Pušenje je, osim u striktno propisanim izuzecima, zabranjeno u kafićima, restoranima, trgovačkim centrima, radnim mjestima, u gradskom prijevozu i drugim javnim mjestima. Odgovornost ne snose samo oni koji zapale cigaretu, nego i vlasnici i upravitelji objekata koji su dužni osigurati da se zakon poštuje.

Ipak, između onoga što je propisano i onoga što se dešava u svakodnevnom životu, nalazi se siva zona.

Kafići, restorani, uredi: "Svugdje neko puši unatoč zabrani"

Koliko se uistinu poštuje zabrana pušenja u zatvorenim prostorima, tema je koja povlači učestale rasprave na društvenim mrežama. Mnogi građani dijele nezadovoljstvo, ali i konkretne primjere objekata u kojima se cigarete konzumiraju unatoč izrečenim mjerama. Sarajevo, Mostar, Tuzla, Zenica, samo su neki od gradova koji se spominju u ovom kontekstu. A pitanje je uvijek isto - zašto se odredbe ne sprovode dosljedno?

U anketi koju je Klix.ba nedavno sproveo na ulicama Sarajeva, pitali smo građane gdje najčešće vide da se cigarete konzumiraju unatoč zabrani. Da li im to smeta, i podržavaju li ovaj zakon.

Očekivano, najveći dio nepoštivanja zakona veže se uz ugostiteljske objekte - kafiće, barove, te restorane u kojima se, kažu, zabrana poštuje samo "u momentima kada se očekuje inspekcija". Pored njih, navode i tržne centre, urede te kladionice.

"U kafićima, firmama, institucijama, zakon se svugdje krši. Gdje god uđete, neko i dalje puši", navela je jedna učesnica ankete, s čime složila i druga sagovornica: "Rijetko izlazim, ali imam osjećaj da se negdje u kasnije doba najnormalnije puši i u kafićima i u restoranima".

Naime, jedina alternativa koja se u zatvorenim nepušačkim prostorima smatra prihvatljivom, jesu bezdimni uređaji. Riječ je o proizvodima koji, za razliku od klasičnih cigareta, zagrijavaju duhan i ne proizvode dim, zbog čega se i zakonski tretiraju drugačije te su dozvoljeni za konzumiranje.

Hladni dani, puni kafići

Počela je sezona izlazaka u zatvorene prostore bez dima: Kako se Sarajevo prilagodilo?

Propisane novčane kazne za postupanje u suprotnosti s odredbama zakona, podsjetimo, nisu bezazlene. U zavisnosti od vrste prekršaja, za pravne osobe iznose od 500 KM do 5.000 KM, dok se za odgovorne osobe u pravnoj osobi kreću u rasponu od 300 KM do 1.000 KM.

Koliko građanima smeta ignorisanje zakona? Neki "šute i trpe", drugi ta mjesta više ne posjećuju

Jedno od ključnih pitanja bilo je i kako se građani osjećaju u objektima gdje se ne poštuje zakon. Većina, naročito nepušača, konkretno kaže da im to smeta, neki da "šute i trpe radi mira", dok drugi otvoreno priznaju da potpuno izbjegavaju takva mjesta, jer im nije ugodno.

To vodi ka tome da, osim finansija, ugostiteljski objekti koji ne poštuju zakon, rizikuju jednim dijelom i reputaciju. Ignorišući kršenje zakona, lako mogu izgubiti povjerenje gostiju, naročito nepušača, porodica s djecom i poslovnih korisnika - segmenta koji u posljednjim godinama postaje sve važniji. Upravo zato se dio ugostitelja okreće bezdimnim alternativama, kao načinu da se zadrži dio navika, u okviru zakona.

"Meni kao pušaču ne smeta ova zabrana. Veoma korektno poštujem propise, i čak mi paše to što se u zatvorenim prostorima ne puši. Volim izaći vani i zapaliti, nego da druge povrijedim", istakao je jedan sagovornik u anketi.

Želja za promjenom postoji

Mnogi građani priznaju da podržavaju aktuelne restrikcije, navodeći prije svega zdravstvene, ali i druge benefite. No, mnogi se slažu i da ih treba dosljedno poštovati, a prije svega - stvoriti za njih adekvatne uslove.

Iako kršenje zabrane pušenja još uvijek jest dio svakodnevnice, ono što znamo je da to ne prolazi nezapaženo. Građani primjećuju nepropisno ponašanje i sve češće ga javno problematiziraju.

U tom smislu, želja za promjenom postoji, a pitanje zabrane pušenja već odavno nije stvar samo ličnih navika, već pitanje odgovornosti, kulture zajedničkog prostora i povjerenja u institucije.