Južna interkonekcija je izvjesno samo početak: Šta donosi druga etapa američke investicijske ofanzive na BiH

Projekat gasovoda "Južna interkonekcija", koji je godinama bio talac unutrašnjih političkih nadmudrivanja, preko noći je evoluirao iz lokalnog infrastrukturnog pitanja u američki strateški imperativ.

Ipak, sve glasnije se postavlja pitanje: da li je plinovod dug 180 kilometara zaista krajnji cilj Washingtona ili je on samo "ulazna karta" za mnogo širi investicioni i politički zahvat?

Analiza trenutnih kretanja ukazuje na to da Južna interkonekcija, uprkos svojoj važnosti, predstavlja samo ulaznu kartu za američki kapital koji teži dugoročnom upravljanju vitalnim resursima države na period od najmanje tri desetljeća.

Energetska arhitektura: Južna interkonekcija kao temelj energetske dominacije

Bosna i Hercegovina se decenijama nalazi u stanju potpune energetske ovisnosti o ruskom prirodnom plinu, koji je u zemlju ulazio isključivo preko jednog pravca. Ovakva struktura nije samo ekonomsko pitanje već i poluga geopolitičkog pritiska Moskve. Međutim, globalni pomak izazvan ratom u Ukrajini i kasniji potezi Evropske unije za eliminaciju ruskih energenata stvorili su vakuum koji Sjedinjene Američke Države nastoje popuniti svojom strategijom "energetske dominacije".

U ovakvim okolnostima Bosna i Hercegovina se suočila s rizikom potpunog kolapsa sistema grijanja i industrijske proizvodnje. U tom kontekstu, Južna interkonekcija, plinovod koji bi povezao BiH s hrvatskom mrežom i LNG terminalom na Krku, prestaje biti opcija i postaje egzistencijalni imperativ. Projekt predviđa izgradnju 169 kilometara plinovoda kroz BiH i dodatnih 74 kilometra kroz Hrvatsku, čime bi se omogućio pristup američkom ukapljenom prirodnom plinu (LNG).

Inicijativa američke ambasade u Sarajevu, pod vodstvom otpravnika poslova Johna Ginkela, bila je ključna u razbijanju višegodišnjeg političkog zastoja. Dok je HDZ BiH insistirao na osnivanju nove javne kompanije sa sjedištem u Mostaru, optužujući sarajevski BH-Gas za netransparentnost, američki posrednici su ponudili treće rješenje: upravljanje plinovodom privatne američke kompanije.

Ovakav model, koji bi uključivao 30-godišnju koncesiju, suštinski mijenja vlasničku paradigmu u BiH, izmještajući kontrolu nad strateškom infrastrukturom direktno pod okrilje američkog privatnog kapitala.

Vertikalna integracija: Širenje na plinske elektrane i elektroenergetski sektor

Američka ofanziva nije stala na samom cjevovodu. Prema pismu namjere koje je kompanija AAFS Infrastructure and Energy LLC dostavila Vladi Federacije BiH, planovi uključuju izgradnju tri velike plinske elektrane. Ove elektrane bi bile locirane u Tuzli, na širem području Mostara i u centralnoj Bosni, čime bi se stvorila "vertikalna energetska petlja".

Ovaj potez predstavlja duboki uvid u buduće potrebe regije. S obzirom na to da se Bosna i Hercegovina suočava s pritiscima Energetske zajednice za zatvaranje termoelektrana na ugalj, plinske elektrane se nameću kao "prijelazno gorivo" koje osigurava stabilnost mreže.

Izgradnjom ovih postrojenja, američki investitori ne samo da bi kontrolirali uvoz plina preko Južne interkonekcije, već bi postali i ključni proizvođači električne energije u zemlji. Ovakva integracija osigurava stalnu potražnju za američkim LNG-om, čineći cijeli energetski ekosistem BiH ovisnim o američkoj tehnologiji i opskrbnim lancima.

Dragan Čović, lider HDZ-a BiH, javno je podržao ovaj plan, ističući da izgradnja triju elektrana predstavlja rješenje za dugoročnu energetsku i političku stabilnost. Geopolitička težina ovih investicija je očigledna. Tamo gdje Amerika ulaže stotine miliona dolara u fiksnu infrastrukturu, tamo se njezina vanjska politika pretvara u aktivnu zaštitu tih investicija, što regiji pruža stabilnost koju lokalni akteri nisu uspjeli postići sami.

Aerodromi i rudnici

Pored energetike, američki interes se neočekivano, ali logično proširio i na transportnu infrastrukturu, konkretno na modernizaciju međunarodnih aerodroma u Sarajevu i Mostaru. Pismo namjere kompanije AAFS Infrastructure and Energy obuhvaća i ove objekte, sugerirajući da je cilj uspostava kontrole nad ključnim ulaznim tačkama u zemlju.

Modernizacija mostarskog aerodroma ima posebnu stratešku važnost. Zbog svoje blizine jadranskoj obali ona predstavlja neiskorišteni ekonomski resurs. Investicija u aerodrome se može promatrati i kao dio šireg plana za jačanje logističkih kapaciteta BiH, čime se zemlja dodatno učvršćuje u zapadnoj sigurnosnoj arhitekturi, dok se istovremeno otvara prostor za komercijalni profit američkih firmi.

Dok je fokus u Federaciji na plinu i infrastrukturi, u Republici Srpskoj (RS) se odvija drugačija vrsta američke ofanzive, fokusirana na kritične mineralne sirovine.

Sastanci otpravnika poslova SAD-a Johna Ginkela sa zvaničnicima Republike Srpske (Željka Cvijanović, Srđan Amidžić) otvaraju vrata za angažman američkih kompanija u sektoru rudarstva i putnih projekata u RS. Ranije pominjanje litijuma i mineralnih resursa u BiH dodatno podgrijava tezu da je energetika samo početak šire eksploatacije i modernizacije resursa.

Planina Majevica, s epicentrom u općini Lopare, krije ogromne naslage litija, bora, magnezija i kalija. Procjene ukazuju na to da se ispod brda Majevice nalazi oko 1,5 milijuna tona litij-karbonata, što bi ovaj projekt moglo učiniti najvećom inicijativom za ekstrakciju litija u Evropi.

Ovaj interes za litij direktno je povezan s izvršnim naredbama predsjednika Trumpa iz 2025. godine, poput E.O. 14154 ("Unleashing American Energy") i E.O. 14241 ("Immediate Measures to Increase American Mineral Production"), koje nalažu američkim agencijama da ubrzaju procese izdavanja dozvola i osiguraju lance opskrbe kritičnim mineralima.

Akteri i mehanizmi: Ko stoji iza "Američke ofanzive"?

Posebnu pažnju u ovom procesu privlači profil kompanija i pojedinaca uključenih u pregovore. Uz etablirane gigante poput Bechtela, koji zapošljava preko 50.000 ljudi i ima bogato iskustvo u regiji (uključujući autoceste u Hrvatskoj i na Kosovu), na scenu je stupila novonastala kompanija AAFS Infrastructure and Energy LLC.

Ova firma, registrirana u Wyomingu tek krajem 2025. godine, privukla je pažnju zbog svojih veza s krugom suradnika Donalda Trumpa. Njeni ključni ljudi su Jesse Binnall, advokat koji je zastupao Trumpa u sudskim sporovima vezanim uz izbore 2020. godine, te Joe Flynn, brat bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost Michaela Flynna.

Njihov boravak u Sarajevu početkom godine, sastanci s ministrima i podrška koju im je pružila američka ambasada, ukazuju na novi model američke vanjske politike koji spaja privatne poslovne interese s državnim strateškim ciljevima.

Iako pojedini ukazuju na nedostatak industrijskog iskustva kompanije AAFS, njezina snaga leži u "političkom pristupu" koji omogućuje presijecanje birokratskih i političkih blokada koje su godinama kočile projekte poput Južne interkonekcije.

Ulogu posrednika u ovim poslovima često igraju i treće strane, poput konglomerata "Circus", koji olakšava veze između američkih investitora i lokalnih vlasti, signalizirajući kompleksnu mrežu interesa koja nadilazi uobičajene diplomatske kanale.

Sve navedeno vodi jednom zaključku: Južna interkonekcija gotovo sigurno nije krajnji domet američkog angažmana u BiH. Ona je početna tačka šire operacije koja uključuje plinske elektrane, aerodrome, puteve, a potencijalno i eksploataciju mineralnih resursa.

Riječ je o kombinaciji energetske sigurnosti, ekonomskog interesa i geopolitičkog pozicioniranja. Za SAD to znači zatvaranje ruskog energetskog utjecaja u srcu Balkana. Za BiH to pored energetske stabilnosti znači šansu za dugoročnu stabilnost i ulazak pod "zlatni kišobran" Washingtona.