Britanski novinar Paul Mason o klimatskim promjenama: Problem je u kapitalizmu kakav je sada
U redovnoj kolumni za britanski list New Statesman ukazao je na to da krajnja desnica i umjerena desnica, otjelotvorena u vladajućoj Konzervativnoj stranci u Velikoj Britaniji, pozivaju na referendum o postizanju karbonske neutralnosti. Primjećuje da skoro svi desničari u ovoj državi koriste skoro iste stavove u prilog referendumskom izjašnjavanju.
Izdvojio je zaključak novinara konzervativca Tonyja Parsonsa u tekstu za tabloid Sun da "niko nije glasao za novu zelenu religiju".
"Niko nije glasao da mu bude hladnije i da bude siromašniji. Niko nije glasao da ima visoke račune za energiju", poručio je Parsons.
Mason je izdvojio i nezadovoljstvo parlamentarca iz Konzervativne stranke Stevea Bakera zbog prijedloga da za svakog pojedinca bude ograničeno koliko ugljendioksida može emitovati. I Baker je među onima koji smatraju da je potrebno referendumsko očitovanje o ovom pitanju.
Podsjetio je da je list Telegraph proveo anketu za koju je naglasio da ju je naručila organizacija koja lobira protiv zaštite okoliša Car26. Prema ovoj anketi, 42 posto Britanaca želi referendum. Naveo je i stav urednika lista Sunday Telegraph Allistera Healtha da bi aktuelni premijer konzervativac Boris Johnson i cilj o karbonskoj neutralnosti bez referenduma mogli završiti kao bivši premijer konzervativac James Cameron i Evropska unija.
"Mračni novac i desničarske mreže protiv dekarbonizacije"
Za Masona je očigledno šta je na djelu. Referisao se na pisanje portala OpenDemocracy istaknuvši da "isti onaj mračni novac i desničarske mreže, koji su zaslužni za Brexit i rat između kultura, podstiču populističku pobunu protiv dekarbonizacije".
Podsjetio je da su Švicarci na referendumu u ljeto ove godine tijesno odbacili to da se zakonski obavežu na smanjenje emisije ugljendioksida, a čime se pokušalo da Švicarska ispuni obavezu o smanjenju emisije ugljendioksida utvrđenu Pariskim klimatskim sporazumom. Također je podsjetio i na to da republikanski senatori traže da se u američkoj saveznoj državi Ohio referendumski odlučuje o korištenju obnovljivih izvora energije.
Autor kolumne za New Statesman ponavlja da isti oni koji su tražili Brexit traže referendum o dekarbonizaciji. Ukazao je na to da u organizaciji Car26 dovode u pitanje stav većine naučnika da ugljendiokisd uzrokuje klimatske promjene te da učešće mladih u protestima za zaštitu okoliša nazivaju "zlostavljanjem djece". Uočava da ova organizacija dovodi u vezu klimatska pitanja i sukob između kultura.
Potcrtao je i to da za pojedince u Velikoj Britaniji karbonska neutralnost znači geoopolitičku predaju Kini. Zaključuje da postoje sve pretpostavke da se konzervatvci ujedine za formiranje populističkog pokreta koji će djelovati protiv karbonske neutralnosti. Mason je kao najznačajnije argumente kojima će se koristiti istakao povećanje troškova energije, promjene u domaćinstvima radničke klase, čiji su prihodi već smanjeni.
Ocjenjuje da njihov diskurs neće biti zasnovan samo na protivljenju činjenicama o klimatskim promjenama, već i da će se koristiti stavovima kojima su se koristili u prilog Brexitu. Očekuje da će to podrazumijevati i uvjeravanje da će Kina ovladati svijetom ako se ne nastavi korištenje fosilnih goriva.
Za njega postoji velika mogućnost da ovaj populistički pokret bude uspješan. Kako je napisao, dok liberalni mediji bulje u spektakl na klimatskoj konferenciji Ujedinjenih nacija (COP26) u Glasgowu, činjenica je da se klimatske promjene ne ublažavaju.
Također je napomenuo da postoji politička i društvena elita povezana s onima koji lobiraju za korištenje fosilnih goriva, ali koja je još više egzistencijalno povezana s globalnim finansijama. Naveo je da je od 2019. za lobiranje među parlamentarcima konzervativcima plaćeno više od milion funti.
Mišljenja je da je ova elita izgubila borbu u poricanju činjenica o klimatskim promjenama te da je sada posvećena, kako je napisao, suprotstavljanju ostvarivanju karbonske neutralnosti.
"Problem je u kapitalizmu kakav je sada"
S obzirom na prethodno navedeno, Mason zaključuje da je suština rasprave o klimatskim promjenama u tome da se raspravlja o kapitalizmu, bogatstvu i moći.
"'Magija' industrijskog kapitalizma, koji je u posljednjih 250 godina istovremeno revolucionalizirao ljudski potencijal i destabilizirao planetu, počiva na eksploataciji tri stvari: uglja, ljudskog rada i nauke", istakao je.
Potom je postavio pitanje da li kapitalizam može funkcionisati bez uglja, odnosno da li može funkcionisati na obnovljivim izvorima energije. Za njega bi to bilo moguće kada bi se budućim generacijama osigurala energetska tranzicija, kada bi se nauka koristila kao javno dobro i kada bi se rad odvojio od prihoda.
"Problem je u kapitalizmu kakav je sada. Njegove elite ne žele posuđivati novac i investirati. One žele troškove energetske tranzicije nametnuti siromašnima. Dijelovi elite u državama u razvoju ne žele tranziciju. Oni uživaju u usponu kapitalizma zasnovanog na uglju, kao i u posjetama klubovima u Moskvi, Pekingu, Riju, Dubaiju ili Mumbaiju", istakao je Mason.
Ponavlja da je suština u raspravi o samom kapitalizmu, a ne o uglju. Konstatuje i to da COP26 već nije uspio.
