Sjećamo se kada je prvi auto klub na svijetu stigao u BiH

Mada je Austro-Ugarska vojna komanda u Sarajevu dopremila automobil 1900. godine željeznicom u Tuzlu kojom je doputovala i inspekcija Vojne oblasti da bi koristeći automobil obišla vojne posade na rijeci Drini, od Zvornika do Bijeljine, za pojavu prvih automobila u Bosni i Hercegovini značajna je 1902. godina.

Te godine je nekoliko francuskih automobilista i učesnika trke Pariz-Beč stiglo u Sarajevo s namjerom da Bosni i Hercegovini demonstriraju usavršenje ondašnjeg trijumfa moderne tehnike – automobil. Ova posjeta planirana nakon završetka trke u Beču sastojala se od vožnje na relaciji Beč - Graz - Zagreb - Banja Luka - Jajce - Vakuf - Sarajevo - Mostar - Dubrovnik sa povratkom u Francusku brodom i željeznicom.

Francuski automobilisti su 07. jula 1902. godine krenuli preko Bosanske Gradiške prema Jajcu, gdje su svečano dočekani i prenočili, a narednog dana, 08. jula u poslijepodnevnim satima stigli su na Ilidžu kod Sarajeva. Putujući prema Sarajevu, jedan od automobila se survao u provaliju šest kilometara od Jajca kada je bilo i povrijeđenih putnika, a najteže je prošao vozač.

Vijest o namjeri dolaska francuskih automobilista u Sarajevo prenio je Sarajevski list 06. jula 1902. godine te skrenuo pažnju na ovaj neobično zanimljiv prizor, a 09. jula list prenosi vijest o dolasku i detaljno iznosi njihov plan kretanja i obilaska grada kao i da će u četvrtak 10. jula u 8 sati izjutra otputovati u Mostar. Ovi automobilisti bili su članovi Automobilskog kluba Francuske (Automobile Club de France (ACF), na čijem je čelu bio baron Etienne van Zuylen van Nyevelt (1860-1934), a osim Sarajevskog lista, tekst pod naslovom Automobilska vožnja kroz Bosnu i Hercegovinu objavio je austrijski časopis Österreichs Illustrierte Zeitung od 17. augusta 1902. godine.

Dana 09. jula 1902. godine u 10 sati s Ilidže su u Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine, stigla četiri automobila gdje su ih brojni građani duž Appelove obale, danas Obala Kulina bana, očekivali još od 8 sati. Okićene malim bosanskim barjacima u grad su ih pratili policijski komesar Lindes u fijakeru i policajci na konjima, a pred Gradskom kućom (Gradska vijećnica u Sarajevu zvanično u upotrebi od 1896. godine) dočekao ih je Okružni predstojnik g. dr. Franjo baron Mollinary, zatim francuski konzul g. Gouti i vladin povjerenik vit. Zarzycki. Dobrodošlicu su im izrazili gradski načelnik Nezir ef. Škaljić (1844-1905) i gradski zastupnik Esad ef. Kulović (1859-1917), na što se predsjednik kluba francuskih automobilista baron van Zuylen srdačno zahvalio. Poslijepodne između obje zgrade Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, danas Zgrada Predsjedništva Bosne i Hercegovine, na kojima su bile istaknute zastave Bosne i Hercegovine i Francuske, stajala su tri automobila koja su prisutni znatiželjno posmatrali. Istog dana na Ilidži je upriličena svečana večera u čast francuskih automobilista među kojima je bilo i nekoliko gospođa i mladi princ Burbonski, (francuski prestolonasljednik Jaime de Bourbon, sin Don Carlosa de Bourbona) i tom prilikom je predsjednik Automobilskog kluba Francuske, baron van Zuylen, izrazio ushićenje francuskih automobilista u vezi prirodnih ljepota Bosne i Hercegovine, simpatičnog dočeka, izvanredne predusretljivosti na putovanju po Bosni Hercegovini te naglasio ogromne i očigledne rezultate kulturnog rada u zemlji i nazdravio Bosni i Hercegovini.

Francuskim automobilistima je susret sa Sarajevom i Bosnom i Hercegovinom bila nova i nezaboravna avantura koju su mogli samo zamišljati čitajući knjige o orijentalnoj kulturi i gradnji kojom Sarajevo i Mostar obiluju, a shvaćanje ljudi koji prvi put vide automobil i njegovo uspoređivanje s fijakerom bilo je razumljivo i očekivano, jer oni su mogli napraviti usporedbu samo sa onim što je dio njihove svakodnevice i na taj način objasniti nešto što se samo i bez zaprege kreće. Susret stanovnika Sarajeva s neobičnim tehničkim novotarijama izazvao je senzaciju posebno u sarajevskom polju, gdje su se mještani divili “nekakvim fijakerima što lete po cesti”.

Narednog dana, 10. jula automobilisti su krenuli prema Mostaru, gradu smještenom na obalama smaragdne ljepotice rijeke Neretve, gdje su ih po dolasku oko 13 sati mnogobrojni građani srdačno dočekali, a svečanim govorom pozdravio ih je kotarski predstojnik barun Georg Rüdt. Francuski automobilisti prenočili su u hotelu Neretva i sutradan krenuli prema Nevesinju, a građani Mostara ostali su zadivljeni brzinom njihovih automobila.

Trka Pariz-Beč (Paris-Vienna) ukupne dužine 990 km održana je od 26. do 29. juna 1902. godine, a pobjednik je takmičar sa startnim brojem 147, Marcel Renault (1872-1903) sa laganim automobilom vlastitog dizajna, Renault Tip K i vremenom od 15 sati i 47 minuta.

Ova trka izazvala je ogromno interesovanje i smatra se da su je pratili milioni gledalaca, a broj prijavljenih takmičara sadržavao je 208 imena, što je najveći ikad zabilježeni broj prijavljenih na automobilskoj trci.

Pobjednik trke Marcel Renault brat je pionira automobilizma i osnivača kompanije Renault, Louisa Renaulta (1877-1944), pa je u svojoj takmičarskoj karijeri i kategoriji malih automobila bio bez konkurencije. Preminuo je 24. maja 1903. godine 48 sati nakon nesreće na trci Pariz – Madrid u 31 godini života.

Nizozemski baron Étienne van Zuylen van Nyevelt (1860-1934) zaljubljenik u automobile i savremeni mislilac, zajedno s grofom De Dionom i Paulom Meyanom jedan je od osnivača i prvi predsjednik Automobile Club de France (ACF) osnovanog 1895. godine na čijem čelu je proveo 27 godina i veliki dio života posvetio razvoju FIA kakva je danas poznata.

Kao prvi automobilski klub u svijetu, Automobilski klub Francuske sa sjedištem u Parizu bio je toliko uspješan da su i druge zemlje ubrzo osnovale ​svoje automobilske klubove diljem svijeta, pa je 1904. godine u Parizu osnovan AIACR, (Association Internationale des Automobiles Clubs Reconnus), udruženje međunarodno priznatih automobilskih klubova kojeg je od 1931. godine baron de Zuylen bio počasni predsjednik. Nakon Drugog svjetskog rata, AIACR je preimenovan u Fédération Internationale de l'Automobile, FIA.

Da je posjetom članova Automobilskog kluba Francuske, kao i uspostavom automobilskog prevoza pošte i putnika 1905. godine, automobil izazvao veliko zanimanje u Bosni i Hercegovini govori podatak iz 1906. godine kada se u Sarajevu već vode rasprave o materijalu i načinu asfaltiranja gradskih ulica, kao i prve zabrane kretanja automobila u pojedinim ulicama. Razvoj saobraćajnica bio je preduslov za razvoj saobraćaja, prije svega automobilskog koji se u Sarajevu javlja od 1910. godine u manjem broju automobila, a 1913. godine u gradu je već oko 80 automobila.

Automobil je sve viđeniji i na ostalim bosanskohercegovačkim putevima, a deset godina nakon posjete prvog automobilskog kluba u svijetu, u Sarajevu je osnovan Bosanskohercegovački automobilni klub, o kojem smo kao i o prvom poštanskom automobilu ranije pisali.