Pritisnuli smo kvačilo 150 puta u sarajevskoj špici, da li je automatski mjenjač spas?

Nedavno smo pisali o stopi rasta broja vozila u Kantonu Sarajevo, u kojem se u zadnjih 12 godina broj sa 98.490 popeo na više od 180.000 registrovanih vozila. Pravilo o jutarnjoj i poslijepodnevnoj saobraćajnoj špici stoga više ne postoji, jer je gužva praktično prisutna tokom cijelog dana.

Savjeti za vozače

Razmišljate o kupovini automobila s automatskim mjenjačem? Obratite pažnju na ove bitne detalje

Ako posjetite Zagreb ili Beograd, priča je ista, čak i alarmantnija. Broj stanovnika i broj vozila u velikim centrima konstantno raste, a razvoj cestovne infrastrukture to adekvatno ne prati. Gužva je i veća ako na to dodate dolazak turista ili domicilnog stanovništa iz drugih gradova, pa čak i vozila koja su u tranzitu.

Čini se da ćemo teško izaći na kraj s ovim problemom, pogotovo što današnja domaćinstva nerijetko imaju dva ili više automobila.
Osvrnuvši se na ovaj fenomen, uopšte nas ne čudi što vozači sve više biraju automatske mjenjače u novijim automobilima. Vožnja je s njima udobnija i s jedne strane sigurnija. Gotovo se postavlja pitanje da li ručni mjenjači, osim niže cijene i jednostavnijeg održavanja, i dalje u 21. vijeku imaju neke prednosti.

Hibridi i električni automobili su donijeli trend masovnosti automatskog mjenjača. Ali čak i ako zanemarimo elektrifikovane automobile i fokusiramo se isključivo na tradicionalne automobile, primijetit ćemo da automatski mjenjači postaju sve zastupljeniji.

Ako pitate vozače zašto sve više preferiraju automatski mjenjač, reći će vam da sve veće gužve i kretanje u kolonama ne idu pod ruku sa stalnim pritiskanjem kvačila u vozilima s klasičnim ručnim mjenjačima.

Na malom testu koji smo napravili u sarajevskoj špici, odlazak na posao u jutarnjim satima, na uobičajenoj gradskoj ruti u kojoj je gužva neizbježna a i semafora je sve više, stisak pedale kvačila od najmanje 150 puta i jednako toliki broj šaltanja palice ručnog mjenjača stvarno predstavlja stres.

Uzmite u obzir da to isto ponovite u povratku u poslijepodnevnim satima, kada se na istoj ruti kraćoj od 10 kilometara nerijetko vozite duže od sat vremena. Tada je koncentracija mnogo manja nego u jutarnjim satima, a stres postaje još veći. Ručni mjenjač može, ali očito uz tabletu Persena, jer 300 puta pritisnuti pedalu kvačila i jednako toliko puta prešaltati brzinu već izlazi iz standardnih okvira.

Dakle, automatski mjenjač u velikim gradovima postaje potreba, a ne luksuz ili pretjerivanje. Stoga je evidentno da sve veća upotreba automatskih mjenjača na štetu ručnih mjenjača dolazi iz zahtjeva i potreba kupaca. Tu dolazimo do mlađih generacija vozača, koji ne vole ručno šaltati brzine. Neke autoškole su prije desetak godina nudile kandidatima učenje vožnje i na benzincu i dizelu, a danas se sve više prilagođavaju nudeći kandidatima obje opcije mjenjača.

Ručni mjenjač obično biraju stariji i konzervativniji vozači, jer se boje automatskog. Međutim, postoji pravilo da jednom ko proba automatski mjenjač, više se ne vraća na ručni. Komfor, udobnost i manji stres su očigledniji. Današnji automatski mjenjači imaju između šest i čak 10 brzina. Mnogo su ugodniji za vožnju i pomažu da uštedite gorivo. Takođe su sigurniji, jer sve više imamo potrebu tapkati po multimediji.

Nekad su proizvođači automatske mjenjače vezali i nudili uz jače verzije motora i luksuznije pakete opreme, a danas čak i gradske automobile sa osnovnim motorima i nivoima opreme možete dobiti s automatskim mjenjačem. Automatik je danas praktično postao dostupan svima. No, treba uzeti u obzir cijenu tog ugođaja. Automobili s automatskim mjenjačem su minimalno 10 posto skuplji nego verzije s klasičnim ručnim mjenjačem.

Ako se pitamo ima li ručni mjenjač neke prednosti? Nesumnjivo da da. S tehničke tačke gledišta, mnogo je jednostavniji od automatskog mjenjača, što također znači da mu je održavanje mnogo povoljnije, pogotovo se to odnosi na verzije s jednostavnim setom kvačila u koji nije uključen dvomaseni zamajac.

Međutim, komfor koji vozači sve više pronalaze u modernim automaticima, pogotovo onim s dvostrukim kvačilom, prevazilazi pitanje cijene održavanja što ne bi trebala biti praksa. Odabir polovnog automobila s automatskim mjenjačem treba prepustiti stručnim licima i ne treba srljati s kupovinom. Ugođaj u vožnji se može pretvoriti u ogroman trošak. Noviji automatski mjenjači postaju sve više "jednokratna" upotreba i treba biti izuzetno pažljiv.

Statistika je na strani automatskih mjenjača, jer se u Evropi manje od 30 posto novih automobila prodaje s ručnim mjenjačem, dijelom zbog sve više elektrifikovanih vozila. Međutim, svaki vozač treba odabrati onaj tip koji mu odgovara.