Ford je veoma potcijenjena marka: Ovaj dizelski Mondeo s pola miliona kilometara to pokazuje
Ford je izuzetno potcijenjena marka, pogotovo stariji modeli koji se na našem tržištu mogu naći po pristupačnijim cijenama od konkurencije, a nude praktično jednak kvalitet.
Istina, u prošlosti su ih često morili problemi s 1,0 i 1,5-litarskim EcoBoost motorima, koji su znali otkazivati već oko 80–100 hiljada kilometara zbog ozloglašenog mokrog zupčastog remena. No, oni klasični dizelski modeli su dokaz da su Fordovi napravljeni da pređu milionske kilometraže, a ovaj Mondeo sa skoro 500.000 km na satu, koji se našao na pregledu kod nizozemskog AutoWeek-a je čisti dokaz o tome.
Predzadnja generacija Mondea je bila veoma cijenjen automobil, pogotovo što je nastao na broj većem Volvu S80, a jedan Nizozemac je sa svojim prešao blizu pola miliona kilometara.
Kupljen kao polovan u Njemačkoj
Automobil je prije nekoliko godina kupio polovan u Njemačkoj, u vrijeme kada je Ford još mogao napraviti bez šale toliku kilometražu. Vlasnik kaže da je i sam iznenađen što je automobil stigao toliko daleko, posebno zato što ga je kupio polovnog sa 190.000 km na satu. Od tada je s njim prešao još gotovo 310.000 kilometara.
Automobil je proizveden 2011. godine, a na kilometar-satu sada pokazuje tačno 498.325 km. Ispod haube nije trocilindarski EcoBoost, već poznati 2,0-litarski TDCi dizel.
Vlasnik svakodnevno putuje oko 110 km do posla i još 110 km nazad. Trebao mu je automobil koji malo troši, a ovaj Mondeo troši oko 5,5 l/100 km. Kada ide na odmor, s jednim rezervoarom može preći oko 1.300 km, što mu posebno odgovara.
Sada je automobil odvezao na pregled kod Nizozemaca iz magazina AutoWeek, kako bi profesionalni mehaničar dao svoje mišljenje.
Cijenjen kod mehaničara
Mehaničar, koji je prvo kratko isprobao automobil, kaže da je nekada veoma volio Mondeo. Smatrao ga je bolje opremljenim, a u nekim slučajevima i kvalitetnijim od VW Passata. Čak i danas, kaže, ručni mjenjač radi veoma dobro, a motor i dalje lijepo vuče.
On je u svojoj bazi podataka pronašao da je ovaj primjerak prije četiri godine već bio u servisu zbog problema s ovjesom, posebno amortizerima. Sada su amortizeri drugačiji od originalnih, automobil djeluje tvrđe, a posebno nedostaje ona preciznost upravljanja koju su Fordovi modeli tog vremena imali.
Vlasnik kaže da je automobil generalno bio veoma pouzdan. Kompresor klime je jednom otkazao tokom povratka s odmora u Hrvatskoj, a samo ga je jednom ostavio na cesti – prošle zime, kada je otkazao alternator.
Posebno je zanimljivo da je dizelski motor dodatno modificiran chip tuningom. Snaga je povećana sa 140 na 185 KS. Uprkos tome, pored toga, motor je izdržao gotovo pola miliona kilometara bez većih problema.
Na motoru nije bilo curenja ulja u obliku kapljica, ali je bilo dosta masnih naslaga. Činilo se da najveće curenje postoji na cijevi intercoolera.
Dijelove ovjesa treba mijenjati na oba točka
U pokušaju da otkrije razlog neobičnog ponašanja automobila u vožnji, mehaničar je utvrdio da su stabilizatori ovjesa mijenjani u različitim periodima. Jedan je pričvršćen vijcima, dok drugi ima zakovice.
Stabilizatori su očigledno ugrađivani u različitim periodima i od različitih proizvođača, a njihov položaj nije sasvim pravilan. To ukazuje na korištenje neoriginalnih ili neodgovarajućih dijelova, ali i na moguće probleme s geometrijom ovjesa.
Zbog toga bi automobil vjerovatno dobio vrlo dobru ocjenu da nije bilo tako loše izvedenih popravki na prednjim stabilizatorima i drugim dijelovima ovjesa. Autor na kraju napominje da su često upravo vlasnici ti koji štede tako što mijenjaju dijelove samo na jednom točku, umjesto da ih mijenjaju na oba točka iste osovine.