BMW Serija 8 je donio značajna poboljšanja performansi u odnosu na originalnu Seriju 6. S otporom zraka od samo 0,29 Cd u odnosu na 0,39 Cd u slučaju Serije 6, moćnim V12 motorom uparenim sa 6-stepenim manuelnim mjenjačem i novom elektronskom drive-by-wire tehnologijom gasa, postavio je nove standardne u segmentu. Njegov "unibody" dizajn te manja težina u odnosu na prethodnika koje je imao zahvaljujući CAD modeliranju, dali su doprinos unikatnom iskustvu vožnje. Entuzijasti cijene luksuzne karakteristike automobila i revolucionarni inženjering koji je označio početak nove ere za BMW.
Razvoj BMW Serije 8 započeo je u julu 1981. godine, a konačni dizajn je završen 1986. godine. Serija 8 je bila jedan od prvih BMW-ovih modela koji su bar djelomično dizajnirani koristeći CAD crteže, nakon čega su uslijedila testiranja u zračnom tunelu. Međutim, plasiranje na tržište je odgođeno kako bi se prilagodilo snažnoj prodaji Serije 6, koja se smatra indirektnim prethodnikom Serije 8. Veliki debi konačno se dogodio na Sajmu automobila u Frankfurtu 1989. godine.
Serija 8 je označila i značajnu prekretnicu kada je riječ o motorima, jer je ponudila prvi V12 motor uparen sa 6-stepenim manuelnim mjenjačem u jednom cestovnom automobilu. Ponuda je uključivala i 4,0 te 4,4-litarske V8 motore, a postojale su tri verzije V12 motora zapremine 5,0, 5,4 i 5,6 litara.
Nažalost, na prodaju originalne Serije 8 uticao je splet ekonomskih faktora. Globalna recesija ranih devedesetih, rat u Perzijskom zaljevu i skok cijena energije zajedno su uticali na tržište luksuznih automobila. Što se tiče Sjeverne Amerike, BMW je prekinuo proizvodnju Serije 8 još 1997. godine nakon što je prodao samo 6.920 automobila. Međutim, proizvodnja je nastavljena na drugim tržištima do 1999. godine, a na kraju je širom svijeta prodano ukupno 30.609 primjeraka ovog modela. Zbog slabe prodaje se 1991. godine odustalo od ambicioznih planova za model M8 visokih performansi.
Jedna od "najluđih" ideja koje je BMW imao devedesetih jeste da razvije M8 kao rivala Ferrariju. Opremljen specijalnom verzojm S70 motora, modifikacije su uključivale povećanje zapremine na 6.064 ccm, dvostruke bregaste osovine za svaku grupu cilindara, pojedinačna kućišta leptira gasa s valjkastim ventilima, četiri ventila po cilindru, usisne grane od karbonskih vlakana i drugu. Cilj je bila maksimalna brzina od 319 km/h, kao i da motor razvija 640 KS i 650 Nm obrtnog momenta. To bi značilo da bi bio snažniji čak i od današnjeg modela M8 Competition.
Planirane su i modifikacije karoserije uključujući novi prednji branik, redizajnirane retrovizore, više proširene lukove točkova i otvor na haubi. Poseban fokus bi bio na smanjenje težine, tako da su proizvedeni dijelovi od staklom ojačane plastike uključujući haubu, vrata i poklopac prtljažnika. Težina automobila je smanjena na manje od 1.450 kg zahvaljujući korištenju karbonskih felgi i uklanjanju stražnjih sjedišta. Prozori su napravljeni od Lexana, dok je premještanje rezervoara za ulje u prtljažnik također dalo rezultata, piše Motor1.
Nažalost, M8 nije zaživio zbog BMW-ove percepcije manjka potražnje u vrijeme ekonomske recesije devedesetih. Jedini prototip, koji nije legalan za cestovnu vožnju, čuvao se u tajnoj BWM-ovoj garaži Giftschrank.
