Od kioska do TikToka: Kako smo printana izdanja automagazina zamijenili socijalnim mrežama

Užitak listajući stranicu po stranicu fino "prelomljenog" priloga nije se mogao mjeriti baš ni sa čim – testovi novih modela, tehničke specifikacije i odabrane fotografije automobila koje djeluju kao s neke druge, egzotične planete. To je bio ritual. I trajao je decenijama.

Danas se taj ritual gotovo potpuno izgubio i nije se to desilo odjednom. Bila je to tiha, postepena transformacija, kakva se dešava kada ne primjećujete da se nešto mijenja sve dok jednog dana ne shvatite da je već odavno gotovo. Početkom 2000-ih internet je tek počinjao ozbiljnije ulaziti u naše živote, a digitalni mediji i posebno društvene mreže – kako ih danas poznajemo – praktično nisu ni postojale. Facebook je bio novost ili bolje rečeno eksperiment, a YouTube tek počeo da "klija".

Print je bio kralj. Početak i kraj informacija. Jednostavno autoritet! Ako ste htjeli znati išta ozbiljno o automobilima, kupili biste ili bar posudili od prijatelja specijalizirani magazin da pohvatate informacije.

A onda su stigle društvene mreže. I promijenile su sve. Nije bila u pitanju samo dostupnost informacija – internet je to ionako već bio počeo mijenjati. Bila je u pitanju brzina, format i navika.

Odjednom, test novog modela više niste čekali "nekog petka" u mjesecu kada novi izlazi broj. Vidjeli ste ga na Instagramu u trenutku kada je auto prvi put izašao pred kamere. Pročitali ste kratki osvrt na webu iste večeri. Pogledali ste video – ne jedan, već više njih – na YouTubeu sljedećeg jutra. A do kraja sedmice, tek zabavni influenseri su već vozili - ili bolje rečeno ispipali, otvorili i zatvorili gepek, spustili naslone zadnjeg sjedišta i promijenili boju ambijentalnog svjetla u kabini - taj auto i dijelili dojmove u vertikalnim video formatima na TikToku – brzo, direktno, bez čekanja.

A znanje autora i kvalitet informacija – ma koga je briga. Važno je da privlači pažnju, da se pregledi i klikovi brzo unovče – mnogo brže nego dok se novine prodaju, pa vrati remitenda i šta sve ne prije nego novac dođe nazad do izdavača.

Štampani auto-časopis u takvom okruženju počeo je izgledati kao pismo iz prošlosti. I to ne zbog toga što je loš – nego jednostavno zato što zahtijeva nešto što moderna konzumacija sadržaja više ne trpi: strpljenje.

Magazini koje smo kupovali prije 20 i više godina su jednostavno izgubili publiku, jer se priroda publike potpuno promijenila. Čitaoci su i dalje tu, ali sada ih mediji pokušavaju uloviti na Instagramu, na TikToku, na YouTube kanalu – ne na polici u kiosku. Desetine hiljada pratilaca na Instagramu i ili na TikToku nije tek statistika. To je dokaz da je ista ljubav prema automobilima preselila – samo u drugi prostor i novi format.

I tu leži suština cijele priče. Nisu prestali da nas zanimaju automobili. Nismo prestali da pratimo novosti, testove i trendove, samo smo promijenili interese. Onaj osjećaj koji smo imali listajući stranice časopisa – ta radoznalost, taj mali ritual – sada se dešava dok skrolamo, pauziramo video ili share-amo link prijateljima.

Zato u trafikama imamo svega, osim nekadašnjeg izbora različitih novina. Police s auto-časopisima su ispražnjene. Naslovi koji su nekad punili cijele stalke danas drže svega par primjeraka. I oni koji ih i dalje kupuju najčešće su oni koji su odrasli uz njih – kojima ta navika još živi u ruci, u doticaju papira, u mirisu tinte na papiru.

Za sve ostale, auto-magazin je danas ono što vidite na ekranu telefona, dok čekate kafu ili stojite na semaforu. Vertikalan, brz, koncizan. Bez filtera, bez čekanja, bez trafike.

Vremena su se definitivno promijenila. A s njima i mi.