Veliki brat je od ljeta tu: Novi automobili će vas upozoriti čak i ako gledate u telefon

Ovo nije scena iz distopijskog filma – to je stvarnost koja od ljeta 2026. postaje obavezna za sve nove automobile u Evropi.

Sve je pokrenula regulativa Evropskog parlamenta poznata kao GSR2. Ona mandatorno uvodi takozvani ADDW sistem – napredno upozoravanje na ometanje vozača. Za razliku od trenutnih sistema (DMS) koji su nepažnju procjenjivali indirektno, kroz okrete volana ili neravnomjernost u vožnji, ADDW zahtijeva direktno praćenje vozača kamerom u stvarnom vremenu. Sistem već postoji u nekim automobilima, ali će postati obavezan u svim od ljeta.

Logika je jednostavna: ako vozite brže od 50 km/h i pogled vam luta s ceste duže od tri i po sekunde, automobil će reagovati upozorenjem. Tražite li neki predmet u pretincu, bacite li pogled na telefon u krilu ili predugo gledate u navigaciju – "digitalni stražar" je tu, i neće biti strpljiv kao instruktor vožnje.

Pametan sistem ili veliki brat?

U teoriji, namjere su pohvalne. Ometanje pažnje uzrok je gotovo trećine svih saobraćajnih nesreća, a vožnja s telefonom u ruci povećava rizik od sudara i do četiri puta. Evropska komisija ima jasnu viziju: nula smrtnih slučajeva u saobraćaju do 2050. godine.

U praksi, međutim, stvari nisu tako jednostavne. Algoritam teško razlikuje opasno skretanje pogleda od sasvim legitimne provjere mrtvog ugla ili dužeg motrenja raskrsnice. Sistemi su često postavljeni toliko osjetljivo da upozoravaju i u situacijama koje su rutinske i sigurne. Ali tu je i faktor ironije: hitno upozorenje samo po sebi može postati faktor ometanja.

Dobar primjer je novi Mitsubishi Triton, model koji je morao proći ažuriranje softvera jer je doslovno maltretirao vozače signalima pri svakom pomaku glave. I inžinjeri u Tesli su morali ažurirati softver jer je sistem bio preosjetljiv i paradoksalno poticao nesigurno ponašanje, zbog čega su vozači isključivali FSD samo da bi se riješili upozorenja.

Još jedna neugodna pojedinost u vezi s ovim je što se u većini modernih automobila ta upozorenja ne mogu trajno isključiti. Svaki put kada upalite motor, sistem i kontrola se aktiviraju.

Privatnost ili ne?

Zakonodavstvo pokušava umiriti zabrinutost: podaci s kamere ne smiju napuštati automobil i ne mogu se koristiti za biometrijsku identifikaciju vozača. Sistem, dakle, teoretski ne zna ko ste, ali savršeno dobro zna da ne gledate na cestu.

Ipak, pitanja ostaju otvorena. Zabrinutost oko upotrebe senzora u vozilima kineske proizvodnje već dugo kruži evropskim regulatornim krugovima, a povjerenje u sisteme koji bilježe naše ponašanje u realnom vremenu teško se gradi izjavama o dobrim namjerama.

Šta donosi budućnost?

Ovo je samo prva faza i samo upozorava vozača. Nakon 2026. granice se pomiču još dalje. Euro NCAP već nagovještava da bi automobili uskoro mogli analizirati ponašanje vozača kako bi detektovali vožnju pod utjecajem alkohola ili droga. Ako sistem procijeni da vozač nije u stanju upravljati vozilom, može automatski ograničiti snagu motora ili aktivirati hitni režim.

Automobil koji je nekada bio simbol slobode i privatnosti polako postaje digitalni saputnik koji ne spava, ne šali se i ne prašta. Štaviše, automobili će uskoro sami donositi odluke, umjesto vozača. Pitanje nije samo je li to sigurno, pitanje je koliko smo spremni prepustiti kontrolu i kome.