Messerschmitt KR200: Od borbenih aviona do skromnog dvosjeda

Ciljajući na skromnije njemačke građane koji su se smatrali previše otmjenim za obični skuter, ali nedovoljno bogatim da posjeduju automobil, Messerschmittov bubble car je na kraju postigao status ikone. Priča ipak ne počinje kao neki roman beletristike. Naime, na kraju Drugog svjetskog rata preživjele iz razorene Njemačke prebirali su bukvalno po ruševinama. Među preživjelima bio je značajan broj invalida. No, Fritz Fend, bivši tehnički oficir Luftwaffea, ubrzo je prepoznao tržišni potencijal i još brže formirao malu radionicu, gdje je počeo eksperimentirati s ultra-jednostavnim prevoznim sredstvom nazvanim ''Flitzer'' (na njem. znači juriti). Bio je to tricikl na ''vlastiti'' pogon koji koristi ručice i poluge uz pomoć kojih su, što je bilo izuzetno važno za klijentelu ovog skromnog autića, mogli upravljati i invalidi.

Flitzer je u početku bio poluzatvorenog tipa, zatim potpuno zatvoren, a 1948. godine je dobio i pogonski agregat. Flitzeri su za pogon koristili Riedel dvotaktni motor od svega 98 ccm i 4,5 KS, a prvobitne točkove od kolica zamijenili su točkovi od bicikla. Iz tog ugla evolucije, bili su to zaista teški dani za autoindustriju. Ali autoindustrija ne može bez paradoksa, jer je starter ovog minijaturnog motora dolazio iz Messerschmitta Me 262 – prvog svjetskog mlaznog borbenog lovca koji je ispisao historijske knjige i ujedno započeo eru modernih borbenih aviona na mlazni pogon.

Proizvodeći skromno 10 automobila sedmično, Fend je imao veće ambicije i želio je proširiti i dalje razvijati svoj koncept. Godine 1952. obratio se upravi Messerschmitta zatraživši kao bivši zaposlenik finansijsku pomoć za razvoj aerodinamičnog zatvorenog skutera s dva sjedišta i tri točka. Budući da je Messerschmittu bila zabranjena proizvodnja aviona, njihova tvornica u Regensburgu bila je preorijentisana na popravak željezničkih vagona. Druga alternativa, koju je kompanija prepoznala bila upravo proizvodnja tricikla, koji je dizajnirao inžinjer aviona, Fritz Fend.

Automobile je zapravo napravila Fendova vlastita kompanija u Messerschmittovom pogonu u Regensburgu. Profesor Willy Messerschmitt sjetio se Fendovog doprinosa u ovoj kompaniji i lako je uvjerio upravu da mu izađe u susret i da podrži njegov projekat na obostrano zadovoljstvo.

Skuter s kabinom

Saradnja je brzo započela, a prvo od Fendovih vozila koje je ušlo u serijsku proizvodnju u Messerschmittovoj tvornici u Regensburgu bilo je KR175. Naslov Kabinenroller znači "skuter s kabinom". Iako su ime i oznake Messerschmitt korišteni na ovom automobilu, ipak je druga kompanija, registrovana kao Regensburger Stahl und Metallbau GmbH, pokrenuta striktno za proizvodnju i prodaju vozila.

KR200 je zvanično zamijenio KR175 1955. godine. Iako je koristio istu šasiju kao KR175, samo sa nekoliko manjih promjenama na karoseriji (posebno uključujući izreze za točkove u prednjim branicima) i poboljšanim dizajnom ''poklopca'' motora, KR200 je ustvari bio samo temeljito redizajnirani KR175, ali sa pogođenim i efektnim izmjenama.

Motor i ovjes držao je okvir od čelične cijevi konzolno postavljen na stražnju pregradu (čista avio tehnika), dok je zadnji točak bio pričvršćen pomoću potpornih ramena na koje je također bio nakačen pogonski lanac u uljnom koritu. Iako je bila riječ o minijaturnom trotočkašu inžinjeri su mislili i na njegovu praktičnu stranu. Ispod vrata prtljažnika koji se držao na šarkama, bili su smješteni tank za gorivo, rezervni točak i minijaturni pretinac.

Za razliku od KR175, kod KR200 sve kontrole bile su kao kod klasičnog automobila tog doba, a upravljanje je podešeno direktno putem novog, ergonomski oblikovanog upravljača. Promjena brzina bila je sekvencijalna, s okidačem za ''ler'', dok je dynastart (starter i generator u paketu) omogućava motoru da prebaci pogon u suprotnom smjeru čime je riješena vožnja u rikverc.

Maleni automobil od 225 kg pokretao je dvotaktni jednocilindarski motor od 191 ccm (0,2 litre) koji je proizvodila kompanija Fichtel & Sachs. Motor je razvijao oko 10 KS, što je za ondašnje standarde i masu ovog trotočkaša bilo sasvim pristojno. Tako je KR200 uspio postići najveću brzinu od 90 km/h, što je bilo prilično impresivno s obzirom na snagu.

Napredak njemačke privrede ugasio projekat, Messerschmitt prerastao u Airbus

Godine 1956., otprilike godinu dana nakon što se Zapadna Njemačka pridružila NATO-u, Messerschmittu je ponovno dopuštena proizvodnja aviona u smanjenom kapacitetu, a s tim je bio izgubljen interes za Fendove mikroautomobile, koji su očito poslužili kao prelazno rješenje. Fend je nastavio proizvodnju KR200. Međutim, proizvodnja KR200 znatno je smanjena 1962., a zvanično je ugašena 1964., jer je prodaja bila u konstatnom padu. Potražnja za jeftinim i ekonomičnim prevozom u Njemačkoj smanjila se kako je njemačka privreda napredovala i KR200 je preko noći postao historija.

Slična situacija razvila se u drugim dijelovima Evrope, pa je recimo najveća izvozna destinacija malenog KR200 - Velika Britanija totalno presušila, jer je prodaja bila posebno pogođena sve većom popularnošću Minija. Na kraju, proizvedeno je ukupno 30.286 jedinica KR200, a dio njih je ostao da živi po muzejima i kod privatnih kolekcionara širom svijeta. Na aukcijama ovaj bubble autić lako dostiže sume od preko 50.000 dolara.

Vrativši se na stari kolosijek, Messerschmitt AG se 6. juna 1968. godine spojio sa malom firmom za građevinarstvo i civilnu avijaciju Bölkow, postavši Messerschmitt-Bölkow. Već 1969. kompanija je kupila Hamburger Flugzeugbau (HFB) i promijenila ime u Messerschmitt-Bölkow-Blohm (MBB). Od 1989. godine MBB preuzima kompaniju DASA, koja je kasnije radila kao "EADS Njemačka" – odnosno današnji evropski gigant avioprevoza - Airbus.