Chevrolet Corvair Testudo: Bertoneova "Kornjača" ostala je inspiracija dizajnerima do danas

Napravljen na modifikovanoj platformi Chevrolet Corvair Monza, Testudo je debitovao na Salonu automobila u Ženevi 1963. godine.

Njegovo ime, izvedeno iz latinske riječi za "kornjaču", odražava jedinstveni oblik automobila i utjecaj prirode na njegov dizajn s jedne strane. S druge strane, Testudo je bila i rimska vojna taktika koja je uključivala formaciju vojnika koji su koristili svoje štitove kako bi formirali zaštitni pokrivač nalik kornjačinom oklopu protiv neprijatelja.

Testudo je bio dio strategije General Motorsa za povećanje prodaje Corvaira u Evropi ponudom lokalno stilizovanih verzija. Projekat stvaranja nove verzije Corvaira započeo je krajem 1962. godine kada je automobil stigao u Bertone na modifikaciju.
Bertone je skratio samonosivu šasiju automobila, smanjujući međuosovinsko rastojanje s prvobitnih 2.743 mm na 2.400 mm, dodajući dodatno ojačanje kako bi se poboljšala njegova strukturna krutost.

Ovjes ovog koncepta je zadržao originalni Corvairov ovjes, dok ga je pokretao zrakom hlađeni Chevrolet Turbo-Air 6 motor postavljen iznad zadnje osovine. Motor od 2.376 kubika je imao jednu bregastu osovinu i ventile u glavi motora, proizvodeći prigušenih 102 KS. Snaga i moment su se prenosili preko četverostepenog ručnog mjenjača, koji je ustvari bio standardan na Corvair Monzi.

Za dizajn Testuda zaslužan je Giorgetto Giugiaro, tada mladi dizajner u Bertoneu. Giugiarova vizija bila je da spoji tipične prikaze automobila - njegov pogled odozgo i bočni pogled - u glatki, kohezivni oblik. Rezultat je bila karoserija koja je besprijekorno spojila ove perspektive. Rad na automobilu završen je za samo dva mjeseca, pokazujući Bertoneove brze i inovativne dizajnerske sposobnosti.

Testudo je na Salonu automobila u Ženevi 1963. godine dovezao Nuccio Bertone, a kasnije ga je sam Giugiaro vratio u Torino. Prepoznatljiv oblik i napredni dizajn automobila privukli su značajnu pažnju. Testudo je bio poznat po svojim futurističkim karakteristikama, uključujući nedostatak A-stubova i dramatičnu upotrebu pleksiglasa i polikarbonatnih materijala u krovu i zadnjim svjetlima.

Unutrašnjost je imala dva sjedišta i nekonvencionalnu instrument ploču u obliku slova "L" zaokrenutu za 180 stepeni s instrumentima raspoređenim niz izduženi profil. Volan je imao pravougaone, zaobljene uglove, a prekidači su bili postavljeni na horizontalnom dijelu ispred vozača. Pristup kabini bio je omogućen podizanjem cijelog krova, sačinjenog od sigurnosnog stakla, s krovnom pločom od zatamnjenog pleksiglasa.

Međutim, život Testuda je doživio tragičan preokret 1965. godine. Tokom snimanja promotivnog filma za Shell, na čuvenoj krivini Parabolica na stazi u Monzi, Testudo je bio uključen u sudar s drugim Bertoneovim konceptnim automobilom, Alfa Romeo Canguro. Testudo je pretrpio značajnu štetu, a zbog finansijskih ograničenja, Bertone ga nije mogao odmah popraviti. Automobil je ostao u oštećenom stanju nekoliko godina, te je na kraju ponuđen na prodaju 1974. godine za 10.000 američkih dolara, ali je ostao neprodat.

Početkom 1990-ih, Bertoneov novi glavni dizajner, Luciano d'Ambrosio, nadgledao je potpunu restauraciju Testuda, koji je kasnije prikazan na sajmu elegancije u Pebble Beachu 1996. godine.

Dizajn Testuda ostavio je trajan utisak na nekoliko ključnih modela u historiji automobilske industrije. Njegov utjecaj je očigledan u kasnijim Bertone dizajnima, uključujući Lamborghini Miuru, Alfa Romeo Montreal i Fiat 850 Spider. Ferrari Daytona iz 1968. također je pokazivala elemente inspirisane fluidinim linijama Testuda.

Čak su i drugi dizajneri bili pod utjecajem ovog koncepta. Dick Teague, na primjer, crpio je inspiraciju kada je dizajnirao AMC Pacer iz 1975. Anatole Tony Lapine, dizajner u Porscheu, pripisao je Testudu utjecaj na svoj rad za Porsche 928 iz 1977. godine.

Chevrolet Corvair Testudo značajan je primjer automobilske inovacije šezdesetih, koji spaja napredne materijale, futuristički dizajn i jedinstven pristup obliku i funkciji. Unatoč svojoj problematičnoj historiji, uključujući štetu koju je pretrpio tokom snimanja i odgođenu restauraciju, Testudo ostaje istaknuti primjer Bertoneove ostavštine i nastavlja inspirisati automobilske dizajnere do danas.