Fićacrew putopis: Od Maroka nazad do Sarajeva

Iz Tetuana krecćemo južno prema Fesu, ali s namjerom da prvo obiđemo ChefChaouen (plavi grad). Stvarno je plav! Kažu da stavljaju plavu boju fasade da bi otjerali komarce, a s druge strane, da bi bili bliže Bogu. Koji god razlog bio, grad je nevjerovatan. Drugačiji od svih prijašnjih destinacija, kao što možete i sami vidjeti na slikama. U Fes stižemo jedan dan kasnije jer smo upoznali divnog Marokanca Adila. On nas je ugostio tradicionalnim jelom - tajinom (slično našem saču - ali ni blizu). Dopustio nam je da šator postavimo u njegovo dvorište i sijelili smo do dva ujutro. Lejla je razgovarala na francuskom, a ja nogama, rukama, slikama i dobrom voljom. To je bila jedna nezaboravna večer!

Fes nam je bio posljednja lokacija u Maroku i naša najdalja tačka od kuće. Malo je strašno pomisliti gdje se nalazimo s Fićom i da se ipak trebamo vratiti. Fes je grad s najstarijim fakultetom i najvećom medinom na svijetu. Medina Fesa je zamršeni labirint koji guta turiste, jer ne postoji mapa tih uličica. Brzo se čovjek nauči da ne vjeruje "dobronamjernim" savjetima lokalaca. Pošalju te niz male sokake gdje te čekaju "friends/brothers/pirane" koji ti pokažu put i naplate ili pokušaju naplatiti (nismo se dali). Da odgovorimo na pitanja, nismo kupili fes.

Odlučili smo uzeti trajekt iz Maroka do Barcelone. Tu smo se odmorili od vožnje i nemira prošlih dana, jer je putovanje trajalo 32 sata! U Barceloni smo odmah "uletjeli" na skup oldtimera. Tu smo, naravno, bili jedini sa Zastavom! Prvo pitanje je "Odakle je tablica?", jer za njih je skraćenica BiH nesto nepoznato. Još uvijek nemamo prednju tablicu koja je ostala negdje u Italiji. Fićo se napokon osjećao kao kod kuće, jer je u Španiji Fićo izašao kao SEAT 600. Uz male estetske razlike, ta dva auta su skoro isti.

Kroz Barcelonu smo gledali da ulicama šetamo kao lokalci, jer je na turističkim destinacijama bila prevelika gužva. Divan je osjećaj gledati na grad s obližnjeg vidikovca i podsjetiti se da gledaš na Barcelonu! Eh sad nam put usporava, vjetar puše! Iz Barcelone pa kroz skoro cijelu Francusku borili smo se s direktnim vjetrom koji nam je podigao potrošnju i smanjio maksimalnu brzinu na samo 50 km/h. Iskreno, nisam uživao u tom dijelu puta. Bilo je naporno održavati Fiću na cesti, a sporo kretanje je ipak dosadno. Plan je bio francuskom rivijerom se vratiti preko Italije do Balkana, ali smo to prekrižili nakon kafe u Montpellieru. Putujemo sjeverno da okusimo švicarske čokolade i Alpe.

Prelazimo oko 900 km za tri dana kroz mnoštvo divnih francuskih i švicarskih sela. U jednom mjestu smo uspjeli "na lijepe oči" pazariti orginal Peugeot bicikl, koje je našlo svoj dom na galeriji Fiće (to ćemo restaurirati u Bosni). Nakon tri neuspjela pokušaja da spavamo u pravim kampovima mi smo našli alternativu - sakriti i Fiću i šator na UNESCO zaštićenom području Pont du Gard.

Svaki dan novi plan i sutradan smo odlučili posjestiti Mont Blanc. Planinu i glečere smo gledali iz vrlo skupog Chamonixa u kojem nismo dugo ostali. Fiću je čekao do sada najviši izazov. Alpe!

Švicarska ne treba uvod niti objašnjenja, sve je tačno onako kako zamišljate ili ste čuli ili ste bili. Sve je divno, uređeno, čisto... Kao švicarski sat. U Cirihu Fićo ipak ostavlja svoje tragove zbog brze vožnje kroz grad. Slikala nas je, ne jedna, nego dvije kamere u jednoj noći (nadam se da neće doći kazne). Bilo je fino malo se odmoriti i s prijateljima vidjeti ljepote i noćni život Ciriha. Usput smo možda maznuli i koju jabuku :).

Reda radi, ulazimo u Lihtenštajn. Kupujemo naljepnicu za Fiću i idemo dalje prema meni dragim izazovima. Između nas i Slovenije stoje neke planinince - takozvane Alpe. Nismo se realno mogli naledati sve te ljepote i grandioznosti prirode oko nas. Iza svakog zavoja tu je neki novi vrh koji treba osvojiti. Fićo, naš kralj, uspio se popeti i na slavni prevoj Passo Dello Stelvio kojem je najviša tačka na 2.757 metara nadmorske visine, što je veliki uspjeh i za moderne aute. Ovaj putni prevoj napravljen je 1825. godine i smatra se da je najviši u Istočnim Alpama. Pogled na čak 75 serpentina ostavlja nas bez daha!

Put nas vodi preko još pet drugih planinskih prolaza koji ostavljaju ožiljke na mjenjaču koji se sad moze čuti iz daljine. Ipak smo sretni jer se približavamo Bledu, Ljubljani, Zagrebu i Bosni. U Ljubljani nas čekaju dragi prijatelji kojima je drago da smo živi stigli na kafu. Na trenutak zaboravljamo na vrijeme, sinhrone i mjenjač pa kasnimo na put ka Zagrebu. U Zagreb stizemo 10. 10. u 10 navečer i osjećamo se vrlo uspješnim.

Tu koristim Instagram da tražim pomoć u vezi s Fićom i čudnim zvukovima iz njega. Imamo sreće i puno ljudi nudi svoje vrijeme i savjet, ali mi se sutradan nalazimo s Dadom koji nam rješava probleme s lakoćom. Da ne ulazim u detalje :D. Nakon dana provedenog u Zagrebu preostaje nam samo zaputiti se u našu dragu Bosnu i Hercegovinu.

Tokom putovanja bodrila nas je jednostavna radost koju smo vidjeli na licima prolaznika. Toliko novih prijatelja, iskustava, uspomena, znanja… Lako je dijeliti sreću, samo vam treba Fićo.

Razmišljam i planiram biti u Sarajevu oko sedam navečer. Ipak, trebamo malo snimati, sfotografisati i biti turisti u svojoj državi. Jedva čekamo! Pozz FIĆACREW!

Na kraju, zahvala našim prijateljima i sponzorima:

• Klix (Vrhunska medijska pratnja i prijatelji)
• ASA Osiguranje (treba mi nova tablica, op.a.)
• BIHAMK (ne treba mi ništa, valjda, možda, nadamo se, ali hvala)
• Cockta (#tvojastvar uvijek uz nas)
• Magaza (Ceker GODINE!)
• Intuitiva (Esspadrille koje su preživjele Afriku!)

I naravno, na kraju naši najbliži. Hvala svim članovima naših porodica na najvećoj potpori i pružanju pomoći u svakom trenutku. Također, veliko hvala i pozdrav svim našim pratiteljima na instagramu čiji su nas komentari uveseljavali cijelim putem. Ne smijemo ni zaboraviti sve eksperte i majstore koji su nam putem pomagali i "spašavali" nas da ne zaglavimo bilo gdje, uprkos svim lošim izgledima.