{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


U Hrvatskoj nije bilo volje da se kazne zločini iz "Oluje"

F
15.7.2008. u 18:35
0
0
U Hrvatskoj nije bilo volje da se kazne zločini iz "Oluje"
0
U Hrvatskoj nije bilo volje da se kazne zločini iz "Oluje"
Foto: www.daylife.com
U Hrvatskoj nije bilo političke volje da se kazne zločini počinjeni tijekom "Oluje", izjavila je u utorak na svjedočenju pred Haškim sudom u predmetu "Gotovina, Čermak i Markač" bivša izvjestiteljica UN-a za ljudska prava u bivšoj Jugoslaviji Elizabeth Rehn.
"Nije bilo političke volje da se kazne zločini u Oluji... Tuđman je smatrao da su zločine počinili civili, a ne vojnici i mislim da je htio zaštititi reputaciju Hrvatske vojske", izjavila je Rehn.

Prema njezinim riječima, imala je osjećaj da nije bio jako zabrinut za kažnjavanje zločina i povratak srpskih izbjeglica. Osvrnula se, s tim u svezi, na zločin u zaseoku Grubori pokraj selo Plavno u okolici Knina gdje je nakon Oluje ubijeno šest srpskih žitelja starih od 41 do 90 godina, istaknuvši kako "nikada nismo dobili pravi odgovor od Vlade EH o incidentu u Gruborima".

Rehn je u protuispitivanju Gotovinina odvjetnika Luke Mišetića kazala da je do zaključaka o nezainteresiranosti hrvatskih vlasti da se procesuiraju zločini i vrate srpske izbjeglice došla i nakon susreta s predsjednikom Franjom Tuđmanom s kojim se, kako je pojasnila, sastala dva puta.

Mišetić je potom u sudnici pustio audio zapis sa sastanka Tuđman-Rehn iz prosinca 1995., četiri mjeseca nakon akcije oslobađanja okupiranog dijela Hrvatske koji je obuhvaćao bivše sektore Sjever i Jug.

Rehn je potom potvrdila da se "Tuđman zalagao za pomirenje između Srba i Hrvata", a posebice je istaknula njegovu volju za općom amnestijom koja bi obuhvatila sve osim počinitelja ratnih zločina.

"On je nastojao da dođe do pomirenja ... to je apsolutno točno", posvjedočila je Rehn.

Na toj snimci Tuđman govori o završetku "najzamršenije svjetske krize" i potrebi da se "posvetimo humanitarnim pitanjima".

U tom razgovoru, čiju je autentičnost svjedokinja potvrdila, tadašnji hrvatski predsjednik objašnjava da se u "procesu oslobađanja nije u potpunosti moglo obuzdati ljude od osvetničkih akcija".

"Najvažnije je da što prije počnemo raditi na uspostavi povjerenja i novog poretka.... neki se ljudi moraju kazniti, ali ne treba ići previše u širinu jer će doći do produbljenja mržnje", kazao je Tuđman.

Rehn je kazala da je međunarodna zajednica tražila i podržala prijedlog o općoj amnestiji na što je Tuđman odgovorio da će "Hrvatska ustrajati na toj politici".

Tuđman je upozorio da postoje otpori tom prijedlogu ali, kako je kazao, "nema mira bez ustupaka sa svih strana".

Mišetić je potom predočio izvješće Glavnog tajnika UN-a od 14. veljače 1996. u kojem se pozdravlja odluka o pomilovanju 415 Srba koji su bili u hrvatskim zatvorima zbog oružane pobune. Rehn je odgovorila da je točno da je Tuđman samo tri tjedna od njihova sastanka faktički proveo ono što je i rekao, i da to "nikada nije poricala", ali da su se ljudi zbog sporog procesuiranja zločina i dalje osjećali nesigurno.

U daljnjem protusipitivanju, Gotovinina obrana napala je vjerodostojnost njezinih izvješća koja se odnose na granatiranje civilnih ciljeva tijekom Oluje u gradovima Kninu i Glini, a u kojima stoji da su se "namjerno gađala stambena područja".

Mišetić joj je predočio izvješće civilne policije UN-a (UNCIVPOL) o procjeni stanja na terenu od 4. do 6. kolovoza nakon 70 posto pregledanog područja. U izvješću od 18. kolovoza stoji da su granatirani vojni ciljevi, a štete su pretrpjeli i oni objekti koji su se nalazili u neposrednoj blizini vojnih ciljeva. Mišetić se referirao na izvješće voditelja vojnih promatrača UN-a Steinera Hertnesa koji je 1. veljače povučen s liste tužiteljskih svjedoka.

Rehn se nije mogla sjetiti je li pri sastavljanju svog izvješća imala pri ruci i taj dokument ali je istaknula da "uopće ne sumnja u izvore svojih ljudi".

I predsjedavajući sudac Alphons Orie je želio znati jesu li njeni izvori bili "jednoglasni" u toj ocjeni ili su možda postojala i izvješća koja bi išla u drugom smjeru i je li ih uzimala u obzir.
Ogradila se izjavom da je "teško dati potpun odgovor na to pitanje".

Govoreći o susretu s Peterom Galbraithom u listopadu 1995., nakon što je prethodno izvijestila o teškom kršenju humanitarnog prava od strane HV-a u Oluji, kazala je da su razgovarali o "ukupnim zbivanjima". Na upit je li joj poznato da je on u ovoj sudnici kazao da prvih nekoliko dana Oluje nije bilo kršenja humanitarnog prava, odgovorila je da je on "govorio u svoje ime, a ja u moje".

"Sjećam se da me počastio lijepom večerom ... on je govorio u svoje ima a ja u moje", kazala je Rehn.

Na kraju svog današnjeg iskaza ponovila je da je njezin "utisak" nakon Oluje bio da nitko od njezinih sugovornika, uključujući Tuđmana, ministra obrane Gojka Šuška, i ministra unutrašnjih poslova Ivana Jarnjaka, nije bio istinski zainteresiran za kažnjavanje zločina nad
civilnim stanovništvom i povratkom Srba. Za Šuška je odlučno rekla da "nije volio mene ni moja izvješća".

Elzabeth Rehn je dvije i pol godine, do kraja 1998., obnašala dužnost Posebne izvjestiteljice UN-a za ljudska prava. Poznata je i kao prva žena, ministrica obrane Finske što je postala 1995.

Godinu ranije, na predsjedničkim ju je izborima tijesno pobijedio Martti Ahtisaari.

Njezino se svjedočenje nastavlja i u srijedu.

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: