{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Turski predsjednički izbori: Sve oči uprte u Erdogana

F
8.8.2014. u 10:59
2
23
Turski predsjednički izbori: Sve oči uprte u Erdogana
2
Turski predsjednički izbori: Sve oči uprte u Erdogana
Foto: EPA
Turska završava pripreme za prve direktne predsjedničke izbore u nedjelju, a sve su oči uprte u najvećeg favorita, dugogodišnjeg aktuelnog premijera Recepa Tayyipa Erdogana, koji je sa svojom islamističkom strankom Pravde i razvoja uspostavio potpunu političku dominaciju u zemlji u zadnjem deseljeću.
Uprkos korupcijskim aferama, prosvjedima mlade liberalne srednje klase i optužbama za autoritarnu vladavinu, Erdogan ima goleme izglede za pobjedu u nedjelju, možda već i u prvom krugu, javlja Hina.

Mnogi Turci glasat će za Erdogana zbog dobrog stanja turske privrede. Pod njegovom vlašću Turska je ostvarila desetljeće ekonomskog rasta i rasta životnog standarda. Donio je stabilnost zemlji koja se decenijama borila s finansijskim krizama, neuspješnim vladajućim koalicijama i vojnim udarima.

Erdoganovu popularnost kod kuće ne prati popularnost na Zapadu. Pregovori s EU-om stoje, a međunarodna mu je zajednica zamjerila prošlogodišnji višednevni obračun s demokratskim demonstrantima u istanbulskom parku i progone i policiji i pravosuđu koje se "drznulo" istraživati njegove navodne korupcijske afere.

Zašto se takmiči?



Pošto Turska ima parlamentarni sistem i većina je ovlasti u rukama premijera, a predsjednička je uloga uglavnom ceremonijalna, postavlja se pitanje zašto se Erdogan uopće nadmeće za tu dužnost. Formalni razlog jest taj što po statutu stranke Pravde i razvoja (AKP), stranke islamističkih korijena koja od osnutka 2001. nijednom nije izgubila na izborima, ne može ponovno biti kandidat za premijera i u četvrtom mandatu. Iako bi mu bilo puno lakše promijeniti tu stranačku povelju, kako navodi BBC, Erdogan kao budući predsjednik namjerava promijeniti ustav kako bi ujedinio sve ovlasti.

Smatra da bi snažan predsjednički sistem po američkom modelu puno više odgovarao Turskoj nego sadašnji parlamentarni. A usput bi i njemu omogućio da u svojim rukama ima ovlasti i predsjednika i premijera. Amerika mu je uzor i po tom što, kako kaže, i predsjednik Barack Obama, kao uostalom i njemačka kancelarka Angela Merkel, ostaju na svojoj dužnosti dok vode predizbornu kampanju. Zato ni on nije htio poslušati zahtjev glavne opozicione stranke CHP-a da kao premijer podnese ostavku uoči izborne kampanje za predsjednika države.

I Zapad mu zamjera neke elemente kampanje koja je službeno počela 31. jula, ali on je u nju krenuo zapravo mjesec dana prije kada je objavio svoju kandidaturu i otad redovno učestvuje na skupovima širom zemlje, kritikujući opoziciju i najavljujući svoj uspjeh.

Ko su drugi kandidati?



Diplomat i akademik Ekmelddin Ihsanoglu (71), bivši čelnik Organizacije islamske konferencije, zajednički je kandidat dvije glavne opozicione stranke u parlamentu, Republikanske narodne stranke (CHP) lijevog centra i ekstremno desne Stranke nacionalnog pokreta (MHP). Ihsanoglu se predstavlja kao kandidat pomirenja koji će jednako braniti i nošenje hidžaba i zahjeve liberala srednje klase. Neki u CHP-u optužuju ga da je previše konzervativan. Njegova ideja nije, kao Erdoganova, da proširi predsjedničke ovlasti. Treći kandidat Selahattin Demirtas (41) član je krajnje lijeve Narodne demokratske stranke i poznat je političar kurdske manjine pa tako računa i na kurdske glasove, koji u biračkom tijelu sudjeluju s pet do sedam posto.

Analitičari su ranije najavljivali da bi Erdoganu mogla izmaknuti pobjeda u prvom krugu ako mu Demirtas uzme kurdske glasove na koje aktuelni premijer računa otkako je pokrenuo proces pomirenja s Kurdima na jugoistoku i osigurao im veća prava.

Gotovo sva istraživanja javnog mišljenja objavljena prije 1. augusta, nakon kojeg se više ne smiju objavljivati, daju Erdoganu prednost pred drugoplasiranim kandidatom Ihsanogluom od 10 do 30 posto. Većina anketa pokazuje da bi izbori mogli biti završeni u prvom krugu.

Neravnopravna kampanja



Erdogan, nogometaš u mladosti, nedavno je postigao tri gola na revijalnoj utakmici na otvaranju novog stadiona u Istanbulu. Tribine su bile ispunjene njegovim pristašama koje su oduševljeno klicale svaki put kad bi loptu poslao u mrežu. Nosio je dres s brojem 12, jer je i time htio pokazati ambiciju da postane dvanaesti predsjednik moderne Turske. Naravno, bio je udarna atrakcija večeri na svim televizijama. Izborna tijela optužila su državnu televiziju TRT da nije dala kandidatima jednako vrijeme.

Nedavno je izračunato da je tokom jednog vikenda Erdogan dobio 553 minute na televiziji, Ihsanoglu tri i pol minute, a Demirtas 45 sekundi.

Privatni su mediji, pak, u rukama konglomerata u poslovnim vezama s Erdoganovom strankom. Turska je prije Erdoganova dolaska na vlast bila 116. zemlja po indeksu slobode medija, piše Reuters, a sada je na poražavajućem 154. mjestu. Erdogan u kampanji koristi i svoju poziciju pa je u julu učestvovao na brojnim vladinim skupovima uzduž i poprijeko zemlje, polažući kamen temeljac za nove projekte i režući vrpce na onima završenima.

I dok mu se protukandidati bave prikupljanjem donacija za kampanju, premijer se koristi državnim finansijama.

"Erdogan je kao atletičar kojem su dopušteni steroidi", kaže opozicioni političar Cem Toker. "Za boravka na vlasti stekao je harizmu i popularnost i to mu daje poštenu prednost. Međutim, korištenje državna novca bez ikakva ograničenja daje mu vrlo nepoštenu prednost", dodaje Toker.

I Organizacija za evropsku sigurnost i saradnju u svom je izvještaju od 31. jula izrazila jednaku zabrinutost. Iz Erdoganovog ureda kratko odgovaraju da su premijerove aktivnosti u skladu sa zakonom.

Scenarij Putin-Medvedev?



Jedno od pitanja koje se nameće u sklopu ovih izbora je i ono budućeg premijera, Erdoganovog nasljednika. Sadašnji šef države Abdulah Gul, također jedan od osnivača AKP-a, najčešće se u turskim medijima spominje kao mogući novi predsjednik vlade. Neki su taj scenarij već usporedili s onim u Rusiji gdje su tadašnji premijer Vladimir Putin i predsjednik Dmitrij Medvedev zamijenili mjesta 2012. Gul, koji nije samo Erdoganov saveznik i "brat", nego i jedina osoba u svijetu AKP-a koja mu se mogla javno suprotstaviti, kaže, međutim, kako mu se ne sviđa da se taj model ponovi u Turskoj.

Neovisno o Gulu, časopis Forbes piše da se Erdogan ponaša po priručniku Vladimira Putina. Izgleda kao da je od ruskog predsjednika naučio kako sebi podvrgnuti krhku i nedovoljno razvijenu demokratiju i restruktuirati politički sistem kako bi služio njegovim interesima.

Da bi ko od kandidata pobijedio u prvom krugu mora dobiti više od pedeset posto plus jedan glas. Ako to ne uspije nijednom kandidatu, drugi krug održat će se 24. augusta.

Po ustavu, predsjednik turske države ima pravo na dva petogodišnja mandata.

Analitičari kažu da Erdogan želi vladati još jednu deceniju, odnosno biti predsjednik 2023. kada će Turska obilježiti stogodišnjicu moderne republike koju je utemeljio Mustafa Kemal Ataturk. I do tada već nadmašiti "oca nacije" po dužini vladanja.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: