Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na teritoriji bivše Jugoslavije osnovalo je Vijeće sigurnosti 1993. godine, u Haagu, kako bi se sudilo odgovornima za zločine u bivšoj Jugoslaviji početkom devedesetih godina. To je prvi sud te vrste osnovan poslije takozvanog Nirnberškog suda, na kome je od 1945. do 1949. godine suđeno nacističkim ratnim zločincima.
Bivši tužilac suda u Haagu profesor Univerziteta Harvard Alex Whiting kaže da je osnivanju suda doprinijelo nekoliko činilaca.
"Prije svega, zločini u bivšoj Jugoslaviji odigrali su se u zadnjem dvorištu Evrope i imali su značajan utjecaj i na evropske zemlje i na SAD. Kao drugo, snimci iz tog rata uznemirujuće su podsjećali na koncentracione logore u Drugom svjetskom ratu. U ljeto 1992. pojavile su se fotografije izgladnjelih logoraša u Bosni, koje su podsjetile na ratne zločine iz Drugog svjetskog rata za koje se sudilo počiniocima, u Nirnbergu."
Bivši pravni savjetnik bosanske vlade Paul Williams kaže da je sud osnovan tako da predstavlja međunarodnu zajednicu.
"Sudije dolaze iz Ugande, Kenije, Britanije, Holandije... raznih nacionalnosti i raznih zemalja. Tužioci su iz čitavog svijeta - iz Južne Afrike, Kanade, Švicarske... Dakle, ovaj tribunal je istinski tribunal Ujedinjenih naroda i predstavlja sve ili skoro sve zemlje članice svjetske organizacije."
Svakom suđenju predsjedava tročlano vijeće sudija, koje glasanjem donosi presudu. Ako se na to uloži žalba, nju razmatra drugo tročlano vijeće. Pošto je ovo sud Ujedinjenih naroda, smrtna kazna ne postoji već je maksimalna kazna doživotni zatvor.
Od svog osnivanja sud je podigao optužnice protiv više od 160 osoba, od kojih je više od 50 proglašeno krivim, a 10 je oslobođeno optužbe. U pritvorskoj jedinici u Haagu sada se nalazi više od 30 optuženika.
Do sada najveći publicitet privuklo je suđenje bivšem predsjedniku Jugoslavije Slobodanu Miloševiću, koji je umro u pritvoru 2006. godine, nekoliko mjeseci prije izricanja presude.
Eksperti, kao što je Alex Whiting, kažu da je Miloševićeva smrt šokirala sud.
"Nema sumnje da je Miloševićeva smrt prije izricanja presude predstavljala ogroman udarac, jer je to bio najvažniji slučaj. On je bio osoba najvišeg ranga koja je izvedena pred sud i predstavljao je oličenje tog rata. Da je suđenje bilo završeno, to bi bilo veliko dostignuće za taj sud."
Sud se sada sprema za suđenje Radovanu Karadžiću. Poslije njegovog hapšenja u Beogradu, glavni tužilac suda Serg Brammertz rekao je novinarima da je Karadžić optužen za genocid i zločine protiv čovječnosti.
"Optužen je za etničko čišćenje nesrba iz velikih dijelova Bosne i Hercegovine, za kampanju granatiranja i snajperskih napada u cilju teroriziranja civilnog stanovništva Sarajeva. Optužen je za genocid u Srebrenici, gdje je jula 1995. ubijeno blizu osam hiljada muslimanskih muškaraca i dječaka.
Profesor prava na Američkom univerzitetu Paul Williams kaže da je zločin protiv čovječnosti prilično lako dokazati.
"Izvjestan broj zločina - kao što su mučenja, ubistva, silovanja, razaranja imovine - ako se provode široko i sistematski, predstavljaju zločine protiv čovječnosti. Namjeru nije potrebno dokazivati. Jednostavno, treba dokazati da su se zločini dogodili, da su bili rasprostranjeni i sistematski, i da su optuženi bili odgovorni za njih ili su ih počinili. Genocid je teži slučaj, jer morate da dokažete da je postojala namjera da se uništi neka grupa ljudi ili jedan njen dio. U gotovo svim slučajevima namjera može da se dokaze samo posrednim dokazima, a to će u ovom slučaju biti teže učiniti."
Radovan Karadžić je odlučio da ne uzima advokata i da se sam brani. Stručnjaci, kao što je Marko Hoare, iz londonskog Bosanskog instituta, kaže da je istu taktiku primijenio Slobodan Milošević.
"Strategija koju su koristili neki od istaknutijih srpskih optuženika za ratne zločine jest da ne uzimaju suđenje zaozbiljno u pravnom smislu, već da ga koriste kao priliku za propagandu. Tako se ponašao Milošević, a sada to isto čini Šešelj. Pretpostavljam da misle da ne mogu da dobiju slučaj, niti da budu oslobođeni optužbe, pa zato koriste priliku da maksimiziraju suđenje na nivou propagande. Ali, sa pravnog aspekta to nema nikakvog smisla. Ako želite da vas oslobode optužbe ili barem da umanjite kaznu, bilo bi pametnije ponašati se profesionalno i angažirati profesionalnog branioca."
Mnogi eksperti kažu da će suđenje Radovanu Karadžiću biti od ključne važnosti za kredibilitet međunarodnog suda. Oni kažu da suđenje mora da bude pravedno i da sud ne smije da dozvoli Karadžiću da od tog procesa napravi lakrdiju - što je na tako efektan način uspjelo Miloševiću.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
