{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Šta će biti s politikom UK nakon škotskog referenduma?

F
19.9.2014. u 09:55
0
5
Šta će biti s politikom UK nakon škotskog referenduma?
0
Šta će biti s politikom UK nakon škotskog referenduma?
Foto: EPA
Škotska je glasala protiv nezavisnosti nakon čega je odjeknuo uzdah olakšanja u hodnicima Westminstera. To znači da David Cameron neće biti poznat kao premijer koji je izgubio Ujedinjeno Kraljevstvo. Neće biti prisiljen da podnese ostavku.
Ed Miliband također nije doživio neuspjeh kao lider Laburističke stranke koja je izgubila Škotsku od nacionalista. A Nick Clegg neće postati novi premijer.

Međutim, političke posljedice glasanja protiv nezavisnosti su ogromne. To je zato što je Westminster obećao da će pristati na veći prijenos ovlasti.

Lideri tri najveće stranke u Velikoj Britaniji obećale su da će Škoti dobiti veće ovlasti nad svojim porezima, socijalnom zaštitom i potrošnjom.

Nadaju se da će se dogovoriti oko detalja u novembru i da će nacrt zakona biti izrađen u januaru. Međutim, to neće biti lako, ni najmanje, jer se stranke ne slažu oko detalja, piše BBC.

Kao na primjer oporezivanje. Konzervativci kažu da bi Holyrood, metonimija za škotski parlament, trebala odlučivati o porezu na dohodak dok bi Westminster odlučivao samo o neoporezivom ličnom dohotku.

Laburistička stranka smatra da bi Škotska trebala odlučivati o razlici u porezu na dohodak samo na 15 penija po funti.

Liberal-demokrati vjeruju da škotska vlada ne bi trebala odlučivati samo o porezu na dohodak nego i o kapitalnoj dobiti, nasljeđivanju i cijelom spektru drugih poreza. Ove razlike će se morati izgladiti i to uskoro.

Ali, Cameron, Milliband i Clegg morat će pridobiti podršku za svoje planove od svojih stranaka.

Mnogi članovi parlamenta su zabrinuti onim što oni smatraju ustavnom reformom. Drugi su zabrinuti zbog nedostatka savjetovanja. Mnogi Konzervativci se pitaju zašto bi trebali pratiti agendu za koju vjeruju da je postavio bivši laburistički premijer Gordon Brown.

Ali, najveći otpor pružaju neki članovi parlamenta koji misle da bi davanje većih ovlasti Škotskoj moralo biti u sklopu širih ustavnih reformi za cijelu Veliku Britaniju.

Mnogi Konzervativci smatraju da bi davanja većih ovlasti Škotskoj trebalo biti u skladu s davanjem većeg prava odlučivanja engleskim članovima parlamenta u vezi s engleskim zakonima.

To bi moglo značiti da, na primjer, engleski članovi parlamenta sami odlučuju o detaljima zakonodavstva koje utiče na Englesku, uključujući cijeli parlament Ujedinjenog Kraljevstva, među kojima su i škotski članovi parlamenta.

Ili bi moglo značiti da engleski članovi parlamenta imaju potpunu kontrolu nad engleskim zakonodavstvom.

Torijevski članovi parlamenta neće biti raspoloženi za kompromis. Mnogi okrivljuju premijera za ugrožavanja jedinstva zbog načina na koji je izašao na kraj s referendumom i kampanjom. Oni su također nezadovoljni zbog brzine poteza kojima je Škotskoj ponuđeno toliko u očajničkom pokušaju da se odgodi nezavisnost.

Davanje većih ovlasti engleskim članovima parlamenta otvorilo bi još jednu ustavnu Pandorinu kutiju. Laburisti bi bili na velikom oprezu i to ne samo zato što bi škotski članovi parlamenta odbili gubiti utjecaj u Westminsteru.

Laburisti bi bili zabrinuti da ako bi bili izabrani u vladu nekada u budućnosti, to bi moglo završiti tako što će imati ovlasti da proglase rat i sklapaju sporazume, ali ne i da usvoje domaći budžet u parlamentu ako ne budu imali englesku većinu.

Doći će i do zahtjeva za promjenama u drugim dijelovima Ujedinjenog Kraljevstva. U Walesu su već zabrinuti da neće biti novaca za njih zbog najave preusmjerenja na škotske javne fondove.

U Sjevernoj Irskoj će doći do većeg pritiska na Stormont da dobije kontrolu nad korporativnim porezima i još više zahtjeva za dodatne resurse kako bi stranke bile riješene pritiska jer su duboko podijeljenje oko rezova u budžetu.

Zaključak bi bio da su detalji ovih dešavanja komplikovani, politika je nezgodna i mogućnost neslaganja ogromna. Međutim, pritisak na britanske stranke da donesu odluku biće ogroman.

Ako uspiju, onda će ovaj proces postati pokretač za radikalne ustavne promjene koje bi mogle tranformisati politiku Ujedinjenog Kraljevstva u 21. stoljeću. Međutim, ako ne uspiju, potencijalno kršenje povjerenja javnosti zauvijek bi oštetilo reputaciju Westminstera.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: