Sloboda govora po mjeri Tel Aviva: Kritika Izraela je mnoge skupo koštala
Mnogi su ostali bez posla, otkazuju se ugovori, a ono što je zajedničko svim slučajevima je da se dešavaju u društvima sa izuzetno visokim stepenom demokratije i slobode govora.
Brojni slučajevi
U Velikoj Britaniji slavni karikaturist Steve Bell je dobio otkaz nakon 40 godina rada u listu Guardian zbog karikature izraelskog premijera Benjamina Netanyahua. Karikatura je proglašena antisemitskom.
The New York Times prisilio je nagrađivanu spisateljicu Jazmine Hughes da podnese ostavku nakon što je potpisala pismo podrške Palestini.
"Izrael je država aparthejda, osmišljena da privilegira jevrejske građane na račun Palestinaca, ne obazirući se na mnoge Jevreje, kako u Izraelu tako i širom dijaspore, koji se protive sopstvenom regrutaciji u etnonacionalistički projekat", potpisala je Hughes, što je koštalo angažmana u američkom listu.
Nogometaš Bayerna Noussair Mazraoui je javno podržao Palestinu nakon čega ga je bavarski sastav odstranio iz prve ekipe.
Protiv Marokanca je i političar Zelene stranke Volker Beck podnio krivičnu prijavu minhenskoj policiji i javnom tužilaštvu protiv zbog "podržavanja zločina".
Optužba za antisemitizam kao zajednički čimbenik
Nogometni klub Mainz je otišao i korak dalje, pa je Nizozemca marokanskog porijekla Anwar El Ghazija otpustio zbog njegove podrške palestinskom narodu.
Prvobitno je El Ghazi bio suspendovan pa vraćen u ekipu nakon čega je njemački klub zvanično raskinuo ugovor sa njim.
— Anwar El Ghazi (@elghazi1995) November 3, 2023
Ovakav pristup se proširio i na politiku pa je tako Zastupnički dom Sjedinjenih Američkih Država izglasao je rezoluciju s ciljem cenzure Rashidi Tlaib, jedine Palestinke u Kongresu, zbog komentara o ratu Izraela i Hamasa.
Zastupnički dom glasao je u utorak navečer s 234 prema 188 za osudu demokratske kongresmenke iz Michigana.
Oko 22 člana njezine vlastite stranke pridružilo se republikancima u podršci rezolucije u kojoj se tvrdi da je Tlaib "promicala lažne narative u vezi s napadom Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. i za pozivanje na uništenje države Izrael".
Još jedna stvar koja veže ove slučajeve je optužba za antisemitizam. Historijski gledano, kritika izraelske vlade bila je povezana s antisemitizmom. Ali to nije ni približno tako jednostavno, ciljano praveći znak jednakosti izmežu judaizama i Izrael, izraelska vlada stvorila je paradoks u kojem su postupci Izraela van svake kritike.
Ironija je da su cionizam i antisemitizam jedno drugome najbolji alati za jačanje.
"Privatizacija" judaizma
Izrael je "privatizirao" Jevreje, što se očituje i u službenoj izjavi o misiji Stalne misije Izraela pri Ujedinjenim narodima kaže se da ona "predstavlja državu Izrael, njezine građane i jevrejski narod na globalnoj sceni".
Ovakva "zbrka" dovodi do problematične retorike gdje izraelske vođe predstavljaju cijeli jevrejski narod, samim time po definiciji svaka kritika Izraela mora biti kritika jevrejskog naroda, stoga se to karakteriše kao antisemitizam.
Na ovakvu retoriku pristaju i u mnogim zemljama Zapada, pa se iz sebi znanih motiva, moguće i straha da i sami ne budu označeni kao antisemiti, priklanjaju diskursu države Izrael.
Kritika Izraela bi trebala biti legitimni odraz slobode govora kao i kritika svake druge vlade na svijetu. Sloboda govora je temelj demokratskih društava, no nedavni slučajevi pokazuju koliko je osjetljivo pitanje slobode izražavanja u društvima sa izuzetno visokim stepenom demokratije.
