Siromaštvo u Kini postaje tabu, vlasti cenzurišu sadržaj koji govori o neimaštini
Srceparajući video penzionerke koji pokazuje koje namirnice može kupiti sa 100 juana ili 14,50 dolara, otprilike njena mjesečna penzija i jedini izvor prihoda, postao je viralan kineskim internetom. Video je ubrzo obrisan.
Radnik migrant koji se trudio da izdržava svoju porodicu stekao je široku simpatiju i pažnju prošle godine nakon što je bio pozitivan na Covid-19, a zvaničnici su objavili opširne detalje o njegovom kretanju. Postao je poznat kao najvrijednija osoba u Kini. Cenzori su blokirali diskusije o njemu, a lokalne vlasti su bile stacionirane ispred njegove kuće kako bi spriječile novinare da posjećuju njegovu suprugu.
Jedan pjevač je dao oduška široko rasprostranjenoj frustraciji među mladim, obrazovanim Kinezima zbog njihovih katastrofalnih finansija i sumornih izgleda za posao napisavši pjesmu o tome, koja je ubrzo zabranjena, a njegovi nalazi na društvenim mrežama suspendovani.
U martu je Kineska administracija za cyber prostor, internet regulatorno tijelo, objavila da će se obračunati sa svima koji objavljuju video zapise ili postove koji "namjerno manipulišu tugom, podstiču polarizaciju, stvaraju štetne informacije koje štete imidžu partije i vlade, i remete ekonomski i društveni razvoj."
Vlasti zabranjuju tužne video snimke starih ljudi, invalida i djece.
Iza zabrane stoji vlada željna da svi razgovori o Kini budu pozitivni. Komunistička partija se hvali koliko je ljudi izvukla iz siromaštva u protekle četiri decenije, dok odbija da pomene kako je bacila čitavu naciju u krajnje siromaštvo pod Mao Ce-tungom.
Smanjenje siromaštva je medalja kojom se stranka razmeće da bi potvrdila svoj legitimitet. Ali uprkos usponu Kine kao ekonomske sile, ona ima drastično neadekvatnu mrežu socijalne sigurnosti, a vlada je željna da blokira svaku diskusiju o uslovima sa kojima se suočavaju siromašni ljudi.
Pretražujući kinesku riječ "pinkun", ili siromaštvo, na najvećem informativnom portalu u zemlji, qq.com, glavna vijest je o istraživanju koje pokazuje da je siromaštvo četvrti vodeći uzrok smrti u Sjedinjenim Američkim Državama. Mediji rijetko izvještavaju o sistemskim uzrocima siromaštva u Kini.
U Kini je najveća podjela u bogatstvu među ruralnim i urbanim stanovnicima. Jaz stvaraju vladina pravila koja socijalna davanja, uključujući školovanje, zdravstvenu zaštitu i penzije, vezuju za mjesto gdje je osoba rođena, a ne prema njenom prebivalištu, prihodima ili potrebama. Ova politika posebno šteti penzionerima.
U 2021. godini, stariji ljudi sa sela primali su u prosjeku 27 dolara mjesečno socijalne sigurnosti, prema izvještaju vlade. Ta penzija je tek oko 5 posto od prosječnog penzionera u gradu.
U kineskim godinama čudesnog ekonomskog rasta, koje su se širile od 1990-ih do sredine 2010-ih, siromaštvo nije bilo tema kojoj su ljudi obraćali mnogo pažnje. Sada, kada se ekonomski motor u zemlji raspršuje, Kinezi koji pripadaju srednjoj klasi zabrinuti su da bi mogli ponovo pasti u siromaštvo što je jedan od razloga cenzure.
Zbog propagande i cenzure, mnogi od njih nisu bili svjesni dubine i rasprostranjenosti siromaštva u zemlji.
Drugi razlog zbog kojeg se siromaštvo smatra novinom među srednjom klasom je taj što lokalne vlasti obično tjeraju prosjake i beskućnike s ulice. Oni postaju nevidljivi u velikim gradovima.
Kada je tadašnji premijer Li Keqiang 2020. rekao da 600 miliona Kineza, 40 posto stanovništva, ima mjesečni prihod manji od 150 dolara, neki ljudi, koji nisu znali odakle dolaze brojke, nazvali su to lažnim vijestima. Službeni People's Daily morao je pozvati Državni zavod za statistiku da potvrdi da je to istina. Zvanična kineska štampa rijetko je ponovo spominjala nezgodan broj.
Osim siromaštva, Vlada ne želi da se javnost bavi još jednim velikim društvenim problemom: nezaposlenošću mladih, za koju vlada kaže da je dostigla skoro 20 posto.
