Ruski Wagner pretrpio velike gubitke u borbama za rudnike zlata u Centralnoafričkoj Republici
Sukobi dolaze usred rastuće nestabilnosti u zemlji bogatoj resursima, koja je posljednjih godina postala jedno od glavnih centara utjecaja Rusije u podsaharskoj Africi.
Vladinu ofenzivu predvode neki od procijenjenih 1.000 Wagnerovih boraca stacioniranih u CAR-u od 2018.
Wagner je utemeljio Jevgenij Prigožin, biznismen s bliskim vezama s Kremljom, a raspoređen je u desetak afričkih zemalja u sklopu ruskog nastojanja da projicira moć na kontinent i izvuče vrijedne resurse. Prošlog mjeseca SAD je označio Wagner kao "značajnu transnacionalnu kriminalnu organizaciju", dijelom zbog njegove sve veće uloge u ruskoj invaziji na Ukrajinu.
U Centralnoafričkoj Republici su Wagnerovi borci branili režim Faustina-Archangea Touadére od uzastopnih pobunjeničkih napada na glavni grad, Bangui, te su optuženi za kršenje ljudskih prava.
Sukobi su počeli prije dvije sedmice u gradu u blizini granice s Kamerunom i Čadom, sukobivši pobunjenike s Rusima i vladinim trupama. Prošlog vikenda ponovno je buknulo nasilje u blizini sudanske granice. Između sedam i 17 Wagnerovih boraca bilo je među desecima žrtava, tvrde pobunjenički izvori.
“Izgubili smo dvoje [ubijenih] i mnogo ranjenih, ali smo ih porazili i zaplijenili mnogo vojnih kamiona... Postavili smo zasjedu i oni su upali u zamku”, rekao je Ahmadou Ali, viši vođa pobunjeničke Koalicije patriotizma za promjene, u telefonskom intervjuu.
Stručnjaci kažu da je teško utvrditi pouzdane cifre, ali da je jasno da je Wagner pretrpio relativno velike gubitke.
Izvor blizak nacionalnoj vojsci CAR-a rekao je da je sedam Rusa ubijeno u zasjedi, što je jedan od najvećih Wagnerovih gubitaka u Africi od borbi protiv islamističkih pobunjenika u Mozambiku 2019.
Ali je rekao da se snage CAR-a nisu pridružile borbama. “Bila je to bitka između nas i Rusa. Oni su samo koristili vladine trupe da legitimiziraju stvari. Rusi su zauzeli cijelu zemlju. Oni su posvuda: čuvaju granice i vidite ih posvuda gdje ima [vrijednih] resursa. Ukrali su sve naše resurse”, rekao je.
Iako je Touadérin stisak moći i dalje jak, novo nasilje ukazuje na veću nestabilnost u CAR-u nego posljednjih godina, kažu analitičari. Zemlja, jedna od najsiromašnijih na svijetu, suočava se s ekonomskim kolapsom. Niz promjena u rasporedu regionalnih sila posljednjih mjeseci također je podigao napetosti.
"Vlada u Banguiju potpuno je bez novca", rekla je Enrica Picco, direktorica međunarodne krizne skupine za centralnu Afriku. “Wagner ne kontrolira u potpunosti sva rudarska nalazišta i na nekoliko se još vode borbe. Kretanje skupine [u pogranične zone] promijenilo je dinamiku sukoba jer su se tamošnje pobunjeničke frakcije ujedinile pred zajedničkim neprijateljem kako bi zaštitile svoje prihode od rudarstva.”
Marie-Reine Hassen, bivša diplomatkinja i opozicona političarka, rekla je da bi se predsjednik trebao odreći vlasti. “On to gubi i niko ga ne želi, znam da on to neće učiniti, ali država je u haosu. Ljudi umiru od gladi, nema čiste vode, nema struje”, rekla je.
Prošle godine došlo je do još jedne runde sukoba nakon što su Wagnerovi borci napali zanatske rudnike zlata duž granice CAR-a sa Sudanom. Deseci rudara ubijeni su u najmanje tri napada, a svjedoci s kojima je razgovarao Guardian opisali su "masakre" boraca za koje su identificirali da su bili iz Wagnera, a koji su projurili kroz kampove pune migranata rudara i rudnike tpokom perioda od šest sedmica.
Otkako je Wagner stigao u Centralnoafričku republiku, pokušao je uspostaviti kontrolu nad protokom zlata i dijamanata kao dio šireg nastojanja da osigura resurse. Analitičari vjeruju da je grupi isprva obećano zlato i druge rudarske koncesije za svoje usluge umjesto plaćanja u gotovini.
Takvi ustupci dobili su na važnosti jer se ruska rublja našla pod pritiskom nakon invazije Moskve na Ukrajinu. Plemeniti metali, posebno zlato, mogli bi pomoći režimu Vladimira Putina da preživi ekonomski utjecaj sankcija.
Novi sukobi daljnji su primjer kako je intervencija Wagnera često povezana s povećanjem broja civilnih smrti, uprkos hvalisanju skupine da se protiv pobunjenika bore učinkovitije od mirovnih snaga UN-a ili konvencionalnih trupa koje su rasporedile bivše kolonijalne sile poput Francuske.
