Na znanstvenom skupu u San Franciscu sudionici su izvijestili da i male bojeve glave mogu izazvati težak udarac po okoliš ukoliko su ciljane na velike populacijske centre.
Američki i ruski sporazumi o kontroli naoružanja rezultirali su smanjenjem broja nuklearnih bojevih glava na trećinu od 1986. godine. Ali znanstvenici koji govore o konceptu nuklearne zime kažu da su moguće brojne regionalne utrke u naoružanju.
Za osam zemalja se zna da posjeduju nuklearna oružja, dvije ih grade, a još 32 posjeduju plutonij ili uran, potrebne za izradu atomske bombe.
Što ako dvije od tih zemalja napadnu jedna drugu nuklearnim bombama? Znanstvenici su proveli kompjuterske simulacije kako bi došli do odgovora na to pitanje i predstavili, kako kažu, prvi sveobuhvatni pogled na posljedice rata između dvije manje nuklearne sile.
"Rezultati studije su iznenađujući", kazao je Owen Toon, geofizičar sa Sveučilišta Colorado: "Nuklearni sukobi regionalnih razmjera mogu nanijeti žrtve drugoj strani koje bi brojčano bile usporedive s onima koje su se nekada spominjale u slučaju strateškog napada Sovjetskog saveza na SAD. Dim koji bi nastao takvim sukobom ugrozio bi čitavo stanovništvo Zemlje zbog klimatskih promjena i gubitka ozona."
Toon i njegove kolege kažu da kada bi nuklearna oružja manje ubojite snage bila ciljana na središta velikih gradova, ona bi izazvala sto puta više smrtnih slučajeva i sto puta više dima od požara po kilotoni razorne snage nego mnogo jače nuklearne bombe.
Jedna od mogućih posljedica bila bi praktički globalna ozonska rupa, dakle gotovo potpun gubitak atmosferskog sloja koji filtrira po nas štetne ultraljubičaste sunčeve zrake. Ogromni oblak dima nastao bi zbog znatno većih zaliha goriva u velikim gradovima, kao i plastike i drugih zapaljivih materijala, kaže Richard Turco, sa Sveučilišta Kalifornije u Los Angelesu.
"Zahvaljujući stjecanju različitih faktora, nuklearnoj proliferaciji, migraciji u megagradove, centralizaciji ekonomija unutar tih gradova... ljudsko je društvo u ovom povijesnom trenutku iznimno ranjivo", smatra Turco, prenosi VoA.
Znanstvenici kažu da bi se mali nuklearni rat vjerojatno dogodio u tropskim zemljopisnim širinama, a ne u sjevernijima, kao što se nekad strahovalo u slučaju rata između Moskve i Washingtona. Studije pokazuju da bi tropska detonacija imala teže posljedice po klimu zato što bi vrućina podigla dim iz požara daleko više u atmosferu, gdje bi on znatno duže davao zahlađujući učinak.
Ekolog Sveučilišta Rutgers Alan Robock smatra da bi potencijalni učinak mogao biti dugoročan i hladniji od takozvanoga "malog ledenog doba", u kasnom srednjem vijeku, kada su se glečeri proširili, a evropske rijeke i kanali se zamrzavali tokom teških zima.
Robock je kazao da bi dim blokirao sunčevu svjetlost i smanjio temperature za prosječno više od jednog Celzijeva stupnja preko velikih područja Euroazije i Sjeverne Amerike: "U područjima koja bi bila vrlo daleko od mjesta dizanja dima, sezona poljoprivrednog uzgoja bila bi kraća za 10 do 30 dana. Posljedice bi se vidjele i u smanjenju oborina, kao i smanjenju sunčeve svjetlosti, te u društvenim nemirima. Tropska područja bi jako zahladila, što bi otežalo poljoprivrednu proizvodnju."
Premda mali, nuklearni rat vjerojatno ne bi izazvao tako jaku nuklearnu zimu kao što bi to bio slučaj u sukobu velesila, znanstvenici se slažu da bi globalne posljedice bile ogromne.
Kako kaže Owen Toon, trenutna kombinacija nuklearne proliferacije, političke nestabilnosti i urbane demografije predstavlja možda najveću opasnost po stabilnost društva u povijesti ljudskog roda.
