Autori ideje imaju cilj da poboljšaju socioekonomski status i uključenost Roma, da okupe ljude, upoznaju ih i omoguće im razgovor. Ovaj skromno finansirani projekat dobio je na važnosti otkako je francuski predsjednik Nicolas Sarkozy naredio njihovo protjerivanje.
Romi su još od dolaska u Evropu iz Indije bili na marginama, piše "Independent". Nisu imali svoje teritorije, nikad nisu počeli rat, daleko su od homogenih i dali su malo ljudi koji su ostali zabilježeni u knjigama historije.
U prošlosti su uglavnom bili u pokretu, živeći u siromaštvu, zarađujući mašući korpama, proričući sudbinu, prodajući konje i trgujući starim željezom. Na njih je gledano kao na ljude upitnog poštenja, sposobne na lukave trikove ili zavodljivo divlje, zavisno od okolnosti. Imali su svoj svijet, a ostali svoj.
Rijetki su ostali poznati kao heroji, a uvijek ih je pratio loš glas o tome kako su džeparoši.
Sada nas Sarkozy u Francuskoj, a premijer Silvio Berlusconi u Italiji pokušavaju uvjeriti da romska populacija predstavlja sigurnosnu prijetnju koja je toliko ozbiljna da zahtijeva masovno uklanjanje njihovih članova. Čak podsjećaju na zakon koji su Britanci 1871. donijeli u Indiji, a koji stigmatizira 161 zajednicu, nazivajući njene pripadnike "kriminalcima po rođenju". Taj zakon je bio rezultat dubokog nepoznavanja indijske društvene strukture i kulturnih institucija.
Rade li francuska i talijanska vlada danas nešto slično, pita se novinar "Independenta".
Romi su sa Balkana već u 15. stoljeću počeli seliti u Italiji. Vjeruje se da ih danas tamo ima oko 180.000. U posljednjih 20 godina veliki broj njih otišao je iz Hrvatske, BiH i sa Kosova, nakon ratova koji su uslijedili raspadom Jugoslavije.
Romi u Rumuniji do sredine 19. stoljeća bili su robovi, a i danas su veoma siromašni, nezaposleni i susreću se sa predrasudama većinskog društva.
U Italiji im je najveći problem što nemaju status izbjeglica, iako su pobjegli od rata. Tamo ih tretiraju kao nomade i ne rješavaju pitanje gradnje kuća za njih. Kako su primorani da žive u kampovima, getoizirani su i nema njihove integracije u lokalne zajednice.
Via Idro u Milanu trebao je postati privremeni, tranzitni kamp u kojem niko neće ostati duže od tri mjeseca. Tamošnja vlada obećala je riješiti ovo pitanje, bez preciziranja kuda bi ti ljudi trebali otići.
U gradu od četiri miliona stanovnika tu je sada registrovano oko 1.300 Roma, većinom žena i djece. Svakih nekoliko dana mediji najave novi sgomberi - akciju uništavanja ilegalnih kampova, piše "Independent" dodajući kako ti ljudi neće nestati kad kampovi jednom budu zatvoreni. Neki od njih morat će se vratiti u Rumuniju, ali sa tamošnjom diskriminacijom i visokom stopom nezaposlenosti, čim budu u prilici vratit će se u Italiju. Ostali će, čim se izgube iz vidnog polja, ponovo izgraditi svoja naselja.
U međuvremenu će Romi u kampovima u Milanu raditi ono što mogu da unaprijede svoje živote: slati svoju djecu u školu, učiti ih vještinama, štedjeti novac za kupovinu kuće. Ali dok ih talijanska vlada prisiljava da lutaju, kao što su stoljećima lutali njihovi preci, sav trud ostaje uzaludan i "Dekada inkluzije Roma" pretvara se u nešto sasvim suprotno.
Holivudski glumac iznenadio promjenom imidža na crvenom tepihu: Pitaju se šta mu se desilo
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
