Vlasti bez rješenja
448

Ni Njemačka nije što je nekad bila: "Dva posla nam nisu dovoljna za pristojan život"

B. H.
Ilustracija: Shutterstock
Ilustracija: Shutterstock
U proteklih dvadeset godina broj ljudi u Njemačkoj koji rade više poslova istovremeno udvostručio se. Ovi poslovi obično su niskokvalificirani, s minimalnom satnicom koja je tek zakonom zagarantovana, prenosi Deutsche Welle.

Prema upozorenju glavnog sekretara sindikata Philippa Schumanna, ta minimalna satnica nikako nije dovoljna.

"Zaradom od 12 eura po satu i radnom sedmicom od 42 sata, bruto zarada iznosi manje od 2200 eura. To je samo oko 60 posto prosječne zarade u Njemačkoj i nedovoljno za dostojanstven život", kazao je Schumann.

U Njemačkoj se često izražava bruto iznos plaće, što može iznenaditi strance koji dolaze raditi u zemlju. Naime, od tog iznosa se odbijaju doprinosi za penziono i zdravstveno osiguranje, kao i crkveni porez, te porez na prihod, koji ovisi o različitim faktorima kao što su bračni status i broj djece. Sveukupno, nakon odbitaka, na račun "legne" otprilike 1500 eura.

Prema Schumannu, minimalna satnica bi trebala biti između 17 i 18 eura kako bi se spriječio "američki sindrom" u kojem ljudi često moraju raditi na više poslova. On primjećuje da u Njemačkoj postoji trend u kojem se ljudi ujutro bave dostavom novina, preko dana rade u kurirskoj službi, popodne rade u knjižari, a navečer kao konobari.

Povisiti minimalnu satnicu na 12 eura, što je napravila ova njemačka koalicijska vlada u oktobru prošle godine, zapravo je bio značajan korak. Međutim, inflacija i poskupljenja su gotovo anulirali sve što je postignuto tom odlukom. Službeno, u Njemačkoj je gotovo 17 posto stanovništva, odnosno preko 14 milijuna ljudi, suočeno s siromaštvom, a ta brojka se i dalje povećava zbog inflacije.

Kao konkretan primjer, tu je porodica od šest članova iz Wetzlara. Otac je puno radno vrijeme zaposlen kao mašinski tehničar, dok je majka Anika radila s kraćim radnim vremenom kao pomoćnica u nastavi u lokalnoj školi, no to nije bilo dovoljno. Iako je otac radio u tri smjene, primijetili su da su troškovi porasli za više od 20 posto, te su im nedostajale otprilike 700 eura u kućnom proračunu, izvještava Deutsche Welle.

Sada Anika radi ne samo u školi, već i u jednom dječjem vrtiću te kao prodavačica u pekari. Više ne zna šta znači imati slobodan vikend.

"Imati toliko poslova istovremeno je apsolutno opterećenje i izuzetno iscrpljujuće. Jedino što još možemo je raditi i razmišljati o tome kako organizirati naše poslove, brigu o našoj četveročlanoj djeci i sve ostale obaveze", žali se Anika. U školi prima plaću od 15 eura po satu.

U međuvremenu, sve školske spreme su pogođene. Olaf Karg je studirao socijalno pravo i do kraja prošle godine radio samo kao posrednik u dogovaranju stambenih kredita. Međutim, zbog sve većih kamatnih stopa, taj posao se praktički zaustavio, pa sada radi sve i svašta: kao tonac na konferencijama, DJ i pomoćnik u službi spašavanja.

"U lošim mjesecima, nedostaje mi nekoliko hiljada eura. Sa samo jednim poslom, nedostajalo bi mi barem 1000 eura", objašnjava ovaj 53-godišnjak. Ne može priuštiti da odbije nijedan posao, jer bi to moglo značiti da će biti zaboravljen prilikom sljedeće prilike za posao.

"Kada se nakon sedam sati kao tonac vratim kući i zatim idem na dežurstvo kao pomoćnik u službi spašavanja na neki sajam, lako se dogodi da mi radni dan traje 14-15 sati." Čak i tada, kaže, jedva mu je dovoljno.