Neznanje članova Evropske komisije pokazuje se najviše kada je BiH u pitanju, a nema sumnje da je razvoj te zemlje apsolutna katastrofa, naglašava Kleinert. No, ko barem površno poznaje bh. prilike, trebao bi znati da se tamošnji nazadak ne može pripisati svim Bosancima i Hercegovcima.
Famozni potpisnici Dejtonskog mirovnog sporazuma za sobom su ostavili strukturu upravljanja državom koja se može opisati samo jednom riječju: groteskno. Ideja o podijeli onako male države na dva entiteta, potom podjela tih entitete na još manje jedinice (kantone), rezultirala je apsurdnom činjenicom da Bosna ima 18 vlada, 160 ministara i preko 700 poslanika. Ovaj "birokratski monstrum“ troši 70% poreza koji građani uredno plaćaju.
No, Dejton je od samog početka bio promašaj, a jedino dobro što je donio jeste kraj krvoprolića. Sve ostalo, od povratka izbjeglica, obrazovnog sistema, stvaranje nebirokratskog državnog aparata i danas je samo iluzija.
Evropska komisija trebala bi se pozabaviti svim ovim faktorima, ali i uvidjeti razliku između dva entiteta. Naravno da ni političari iz FBiH nisu baš miroljupci spremni na dogovor i na put napretka koji će BiH odvesti u Evropsku uniju, ali je činjenica da je u FBiH učinjeno mnogo više kako bi država konačno krenula ka Evropi. Činjenica je također da je Republika Srpska do sada uradila sve kako bi onemogućila državni napredak.
Posljednji primjer je i neuspjela reforma policije. Javno priznanje premijera RS-a Milorada Dodika da više vjeruje u RS nego u BiH jer je BiH nasilno nastala, je pojava koja nikoga više ne iznenađuje. Čak je i predsjedavajući Vijeća ministara BiH u ostavci Nikola Špirić jednom prilikom izjavio da u BiH "političari postaju heroji onda kada nisu spremni za dogovor i konstruktivni dijalog“. Takav stav je sigurna formula za propadanje države. No, upravo je to važno za strastvene Srbe iz RS- a koji su svjesni svoje uloge marioneta u rukama lidera iz Beograda.
Stoga je važno da Evropska komisija podigne glas i imenom i prezimenom prozove one koji koče napredak u BiH, a to su prvenstveno političari iz RS-a. No, to je upravo ono što Evropska komisija izbjegava. Čelnici EU samo kažu da nema podloge za dalje dogovore zbog zastoja u reformskim procesima i tako se svjesno izoliraju sve bosanske snage koje žele krenuti evropskim putem. Ovakvo stanje stvara očajnu situaciju i za visokog predstavnika u BiH Miroslava Lajčaka koji je sa mnogo elana i entuzijazma krenuo u Bosnu, a sada je i on, kako se čini, na izmaku snaga.
Dakle, niko od prvih ljudi Evropske unije ne želi da vidi i shvati da bi samo "Dayton II“ bio izlaz za krizu u BiH, a koji bi ispravio sve greške napravljene u "Daytonu I“.
