Britanska štampa
0

Nemiri u Tunisu i pad predsjednika Ben Alija

FENA
Foto: AP
Foto: AP
Neredi u Tunisu su glavna tema u subotu u britanskoj štampi. The Guardian na naslovnoj strani piše da je silazak predsjednika Ben Alija s vlasti označio kraj jednog od narepresivnijih arapskih režima, ali se pita - šta sada?

The Independent i The Times smatraju da bi ovaj scenario mogao da se ponovi u mnogim drugim arapskim zemljama, dok The Daily Mail opisuje pobunu u Tunisu kao prvu "WikiLeaks revoluciju", s obzirom da je u jednoj od američkih diplomatskih depeša predsjednička porodica upoređena s mafijašima.

Times piše da su Tunižani naročito ogorčeni na predsjednikovu drugu suprugu Lejlue bivšu frizerku, čija je porodica poslije njene udaje zadobila nevjerovatno bogatstvo i moć.

Predmet mržnje je naročito njen brat, u čijem su ličnom vlasništvu pored ostalog, jedna aviokompanija, nekoliko hotela, jedna od dvije privatne radio stanice u zemlji i nekoliko fabrika automobila.

U svom uredničkom komentaru, Times upoređuje nagli i dramatičan pad predsjednika Ben Alija - koji je proveo na čelu zemlje 23 godine, kao drugi predsjednik od dobijanja nezavisnosti od Francuske - s padom Čaušeskua u Rumuniji.

Uprkos dugoj vladavini, Ben Ali je, van Bliskog istoka, bio potpuno nepoznata figura; milioni stranih turista koji su proveli dane na plažama Tunisa ne znaju njegovo ime.

Ben Ali je namjerno održavao ovakav imidž, ne privlačeći pažnju sa strane, konstatuje Times, oslanjajući se na Francusku i istovremeno gradeći reputaciju pragmatičnog, pro-zapadnog arapskog lidera koji neće tolerisati islamski radikalizam.

Što se tiče unutarnje politike, nudio je sigurnost i stabilnost, zapadne investicije i uspješan turizam u zamjenu za dugu neprekinutu vlast. Ova autokratska uprava se pokazala kao uglavnom dobra za većinu Tunižana, čiji je životni standard dramatično skočio. Ulaganja u obrazovanje stvorila su generaciju obrazovanih mladih Tunižana, sa skoro zapadnim aspiracijama i ambicijama.

Ova vizija je međutim počivala na dvije iluzije, konstatuje Times: da će standard nastaviti da raste i da njegova uprava nikad neće doći u pitanje.

Ali, kao i sve klasične ravolucije, bijes naroda zbog povećanja cijena hlijeba (izazvana globalnom ekonomskom krizom) izbacio je na površinu i mnoga druga nezadovoljstva - frustracije mladih diplomaca koji nemaju posla, bijes srednjih klasa na korumpirane zvaničnike i prezir cijele nacije predsjednikove pohlepne supruge, tunižanske Imelde Markos.

Ostali dugogodišnji arapski lideri, naročito egipatski predsjednik Hosni Mubarak, trebalo bi da iz situaciju u Tunisa izvuku pouku za sebe, zaključuje Times.