Hartmannova se na optuženičkoj klupi suda čije je interese zastupala sedam godina našla pod optužbama da je objelodanila povjerljive informacije suda te joj prijeti novčana kazna u iznosu od 100.000 eura ili zatvorska do sedam godina, ili oboje.
Kako piše Sadovićeva, pravo je pitanje da li je ovaj slučaj uopšte trebalo da bude pokrenut.
U knjizi koju je 2007. objavila pod naslovom "Mir i kazna" (Paix et Chatiment), kao i u svom članku "Prikriveni ključni dokazi o genocidu", koji se 21. januara 2008. pojavio na internet stranici Bosanskog instituta, Hartmanova je navodno otkrila sadržaj dvaju tajnih odluka – koje su žalbene sudije donijele 20. septembra 2005. i 6. aprila 2006. – iako je u isti mah potvrdila da su one bile poverljivog karaktera.
Tako je Hartmannova postala prvi bivši zaposlenik Tribunala koji se suočava sa tom vrstom optužbi.
Sadovićeva piše da je optužena "očito imala pristup nekim osjetljivim i povjerljivim dokumentima koji se nalaze u posjedu Tribunala, mada na to nije imala pravo. Za razliku od advokata, istražitelja i istraživača, portparoli nisu ovlašćeni da vide ta dokumenta."
Pravila poput ovog su savršeno prihvatljiva ukoliko se razumno primjenjuju. Međutim, optužnica protiv Hartmanove otvara pitanje o tome šta sud ovdje zapravo želi da zaštiti, kaže autorica.
Bivša francuska novinarka tvrdi da je objelodanjivanje spornih dokumenata bilo u javnom interesu. Neki posmatrači tvrde da je ona djelovala u službi sopstvenog interesa.
U svakom slučaju, logično je pretpostaviti da je, kao bivša zaposlenica Tribunala, Hartmanova dobro znala njegova pravila. Mora da joj je bilo poznato i to da otkrivanjem segmenata povjerljivih odluka rizikuje da bude optužena za uvredu suda. A da li je vjerovala da će se to ikada desiti, to je već drugo pitanje, zaključuje Sadovićeva.
Tribunal bi trebalo da bude zatvoren u decembru 2010., a već sada se u njemu vodi više slučajeva nego što će u tako kratkom vremenskom roku moći da bude procesuirano. Trenutno su u toku sudski postupci protiv 22 osobe, šest ih očekuje presudu, 10 odluku o žalbi, a pet skori početak suđenja, uključujući i četvoricu koji su tek tokom posljednjih mjeseci uhapšeni.
U takvim okolnostima, da li je pokretanje slučaja protiv Hartmanove zaista najbolji način da se iskoristi dragocjeno preostalo vrijeme i sudski resursi? Da li se zaista radi o pravdi ili o tome da Tribunal ima moć da kazni one koji postavljaju neprijatna pitanja? - pitanja su koja, između ostalih, postavlja voditeljica programa IWPR u članku pod nazivom "Da li je suđenje Hartmannovoj zaista neophodno?" objavljenoj na web stranici Instituta za izvještavanje o ratu i miru IWPR.
