Okretom zglobova, on pušta oskudne zalihe vode i iznenada njegov uspavani grad oživi od aktivnosti. Mašine za rublje prorade, kuhinje se napune posuđem i tuševi se aktiviraju.
Otrilike tri sata kasnije, Reamer će učiniti suprotno, prekidajući snabdijevanje vodom za 145 stanovnika, javlja AP.
Teška suša steže se kao omča širom američkog jugoistoka i prijeti zalihama vode u gradovima, malim i velikim, prisiljavajući političare da traže rjrešenja. Orme, gradić oko 60 km zapadno od Chattanooge i oko 200 km sjeverozapadno od Atlante, mjesto je, međutim, najgoreg scenarija: ostao je bez vode.
Moćni vodopad koji je nekada snabdijevao vodom planinski gradić sada se sveo samo na malo mlaz vode, a potok koji je proticao kroz centar gada sada je presušio.
Tri dana sedmično šef dobrovoljne vatrogasne brigade uskače u vatrogasna kola iz 1961. u 5,30 ujutro - prije nego što školski autobus blokira usku cestu - i vozi se nekoliko kilometara do vatrogasnog hidranta u Alabami. On se sastaje s drugom cisternom iz obližnjeg New Hopea u Alabami. Dvojica vozača naprave desetak krugova nazad i naprijed, utovarajući oko 20.000 galona vode u cisternu u Ormeu.
"Ja nisam svemoćan. Ne mogu stvoriti kišu. Ja vam, međutim, mogu donijeti vodu", kaže Reames stanovnicima.
Između 18 i 21 sat navečer grad živne. Stanovnici žure svojim domovima s posla u tvornicama tepiha u neposrednoj blizini grada kako bi uključili veš mašine. Majke počinju kuhati večeru. Očevi pune kante s vodom. Djeca se počinju tuširati.
"Čovjek se nikada ne navikne na ovo", kaže Cheryl Evans, 55-godišnjakinja koja živi u tom mjestu čitav svoj život. "Kada se naviknete da imate vodu i kada je iznenada izgubite, to je čudno. Ne mogu vam reći koliko puta sam otvarala slavinu prisjećajući se da je vode nestalo", kaže ona.
"Morate žuriti. U 18 sati pripremam večeru, uključujem veš mašinu, punim sve kante s vodom i tuširam se", kaže Sheryl.
Restrikcije vode u Ormeu nisu ništa novo. Stanovnici, međutim, kažu da nikada nije bilo ovako loše.
Čak i prošlog ljeta, dok su zalihe vode opale, gradski lideri prekidali su snabdijevanje vodom samo noću. U augustu ove godine, međutim, Reames je poduzeo najekstremniju mjeru do sada i smanjio je snabdijevanje na tri sata dnevno.
Izabran u decembru, on sada troši 8.000 dolara od godišnjg gradskog budžeta od 13.000 dolara za bavljenje krizom. Većina novca ide za dovoženje vode iz Alabame.
On je pokušao smanjiti jazove skromnim sredstvima, ali to nije bilo jednostavno. Karneval za Noć vještica prošle godine koštao je 375 dolara a izložba pasa prije dvije sedmice koštala je 300 dolara.
Grad je primio 377.590 dolara hitnog bespovratnog kredita od američkog ministarstva poljoprivrde za koje se Reames nada da će biti spas za Orme. Timovi za infrastrukturne radove položili su četiri kilometra duge cijevi koje bi povezale Orme sa susjednim Bridgeportom u Alabami koji ima zalihe vode. Radovi bi se mogli završiti do Dana zahvalnosti.
"To nije kratkoročno rješenje. To je istinsko rješenje", kaže Reames.
On tvrdi kako kriza u Ormeu može poslužiti kao upozorenje ostalim zajednicama da štede vodu prije nego što bude prekasno.
"Strah me je za ljude u Atlanti", kaže on ozbiljnim glasim neznatno jačim od zvuka vode koja teče iz gradske cisterne. "Mi možemo preživjeti. Ovdje je samo 145 ljudi. Tamo ima 4,5 miliona. Šta da oni rade? To je užasavajuća pomisao."
Rapsodija Begovićevog tima odlučila prvog putnika u Premiership, QPR izborio opstanak
Esma Numanović čini ljepšu stranu bh. muzike: Vjerujem da će moje pjesme doći tamo gdje je potrebno
