Kamel se sjeća plača svojih kolega studenata i gužve koja ja nastupila kad su svi pohrlili iz učionice.
"U panici nismo znali kuda da bježimo, a kad smo uspjeli izaći na vrata vani smo vidjeli krv i tijela", prisjetila se ova djevojka. Tog dana izgubila je prijateljicu, a njeno tijelo bilo je neprepoznatljivo čak i roditeljima.
"To me tako ljuti. Sjećam se da sam razmišljala kako je to univerzitet, naše mjesto, i da studenti nisu ni na čijoj strani u ratu", ispričala je Amina.
U to vrijeme vlada i pobunjenici prebacivali su krivicu za bombardovanje jedni na druge. Prema kasnijim informacijama, najvjerovatnije su Assadove vojne snage greškom pogodile univerzitet.
Uprkos tom slučaju, univerzitet je ostao otvoren, a za nekoliko sedmica nastava bi ponovo trebala početi.
Na drugoj strani, milioni sirijskih studenata morali su prekinuti svoje obrazovanje čekajući bolja vremena kad se završi rat. Škole su uništene, baš kao i naselja, a više od dva miliona ljudi pobjeglo je iz zemlje. Prema podacima UNICEF-a, svaka peta škola u Siriji je uništena ili oštećena, a od četiri miliona Sirijaca koji su napustili svoje domove više je od dvije trećine djece. Među onima koji su otišli iz zemlje više od pola je djece mlađe od 18 godina.
Kao i u mnogim zemljama u Sjevernoj Americi i na Bliskom istoku, i u Siriji je disproporcionalan broj mladih ljudi. Više od polovine populacije čine mlađi od 24 godine.
Roditelji i lokalne grupe pokušavaju im osigurati neku vrstu edukacije, kako bi se održao makar privid normalne situacije u zemlji u kojoj vlada haos.
"Naša djeca ovo ne zaslužuju. Ona zaslužuju da imaju pravo na edukaciju, baš kao i američka", kaže jedan od roditelja koji volontira u jednoj školi u bunkeru. Sa suzama u očima govori o budućnosti svog sina i tri kćerke.
Van Sirije, UNHCR koordinira osnovnim obrazovanjem djece u izbjegličkim kampovima u Turskoj, Jordanu, Iraku i Libanu. U kampu Zaatari jedno od desetero djece je mlađe od tri godine.
"Izuzetno smo zabrinuti zbog situacije u kojoj se nalaze sirijska djeca, koja čine većinu stanovništva ugroženog nasiljem i zato se pokušavamo fokusirati na njihovu sigurnost, edukaciju i mentalno i fizičko zdravlje", kaže glasnogovornica UNHCR-a Sybella Wilkes.
Za Aminu Kamel vladino bombardovanje univerziteta promijenilo je sve. Ne samo da je tada izgubila prijateljicu iz djetinjstva, već i tešku bitku za obrazovanje.
"Ja sam prva iz moje familije koja je krenula na fakultet", ponosno otkriva ova djevojka iz Marreha, malog grada u blizini Alepa, čija je porodica pobjegla u Tursku i nalazi se u kampu u Gaziantepu.
Na pitanje o nastavku studiranja, Amina insistira na planovima da se uda i nastavi sa svojim životom.
"Dan napada na moj univerzitet možda je bio i posljednji dan mog školovanja", poručuje.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
Jedna od najvećih historijskih misterija riješena: Naučnici pročitali spis star 2.000 godina
