{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


British Council: Nova generacija lidera rađa se u Evropi, Rusiji i SAD-u

F
12.12.2007. u 15:05
0
0
British Council: Nova generacija lidera rađa se u Evropi, Rusiji i SAD-u
0
British Council: Nova generacija lidera rađa se u Evropi, Rusiji i SAD-u
Budući ljudi od utjecaja su drugačiji od današnjih lidera. Oni su idealisti koji žele napraviti promjene u svijetu. Nova generacija lidera rađa se u Evropi, Rusiji i Americi. Da li to znači da možemo da se nadamo svjetlijoj budućnosti?
Jezgro visoko obrazovanih, uspješnih i motiviranih ljudi, željnih da stvore bolji i sigurniji svijet, da se uključe u međunarodne tokove i da rade na razvoju sopstvenih mogućnosti zaista postoji, što pokazuje studija British Councila iz 2007. godine.

Budući utjecajni ljudi Evrope, Rusije i Amerike su mladi i puni entuzijazma, ali i neočekivano uspješni – već su uspjeli da sebe i svoja dostignuća učine vidljivim, bilo kroz pojavljivanje u nacionalnim medijima (46 posto), na internetu ili sopstvenim sajtovima (47posto), obraćanjima na konferencijama (46 posto) ili kroz iniciranje različitih aktivnosti, klubova ili festivala (56 posto). Pripadnici „starih“ članica EU i SAD su nešto uspješniji u dostignućima nego oni koji dolaze iz zemalja koje nisu članice EU ili su to nedavno postale.

Mladi lideri su aktivni na vrlo različitim poljima (89 posto njih je uključeno u rad više od jedne oblasti) – mnogi koji rade u nevladinim organizacijama su također aktivni u oblasti politike (40 posto) ili visokog obrazovanja (38 posto) i medija (23 posto). Gotovo polovina onih koji su još uvek studenti učestvuju u radu nevladinih organizacija (49 posto), a zaposleni u biznisu također doprinose radu NVO-a i oblasti visokog obrazovanja (30 i 27 posto). Oni su veoma obrazovani, većinom vrlo strastveni u odnosu na svoj posao, ali i veoma spremni da daju širi doprinos zajednici i da se uključe u oblasti van svoje struke. Pored ličnih dostignuća i viskog obrazovanja (preko 90 posto ima najmanje univerzitetsku diplomu), ovi ljudi dijele neke karakteristike koje se tipično ne vezuju za lidere našeg doba. Oni su vrlo optimistični, društveno svjesni, i kada govorimo o njihovim najjačim motivacijama izuzetno motivirani željom da naprave promjenu u svijetu (43 posto, posebno građana SAD-a, angažirano je u NVO-ima i politici) i ostanu vjerni sami sebi (48 posto). Sebe vide kao odgovorne (55 posto, posebno građani zemalja koje nisu članice, ili su novije članice EU), radne (48 posto, posebno građani SAD i etabliranih zemalja EU) i željne znanja (33 posto), i nemaju želju da se provlače na sreću i šarm.

Oni koji kažu da im je život ispunjen, najčešće dolaze iz Velike Britanije i SAD-a; oni koji "rade toliko da jedva imaju privatan život" (39 posto) dolaze iz novijih zemalja EU i onih na putu ka EU integraciji – pogotovo Poljske, Rumunije i Srbije, ali uprkos tome su većinom optimistični i pozitivni – mogu da se izbore s napornim radom ukoliko imaju otvorene mogućnosti.

Kada su upitani da odaberu pet od ukupno devetnaest aktuelnih svjetskih pitanja na koja žele da utječu, polovina učesnika u istraživanju je na vrh svoje liste stavila teme zaštite životne sredine i klimatskih promjena, 33 posto je izrazilo želju da radi na jačanju ljudskih prava, kao i da snažnije podrži rad u oblasti umjetnosti, obrazovanja, sporta i javnog angažmana. Nuklearno zagađenje i problemi migracija, s 5 i 14 posto, našli su se na dnu liste. Brige oko ovih pitanja razlikovale su se u zavisnosti od zemlje porijekla, pa su tako etablirane zemlje EU pokazale sličnost u svojim brigama (zaštita sredine, socijalna ekskluzija i rasna nejednakost), dok su građani SAD-a i Rumunije istakli nedostatak dobrih lidera kao problem koji predviđaju u budućnosti.

U zemljama kao što su Francuska, Njemačka i Švedska akcent se pomjera na pitanja migracija i izbjeglištva.

Istraživanje se bavilo i ličnim herojima budućih lidera. Zanimljivo je da nema jedne ili dvije individualne javne, političke ili religijske figure koje su dominirale listom heroja za ove mlade ljude. Značajan je podatak da je 33 posto učesnika odgovorilo da su prvenstveno utjecaj na njih izvršili ljudi koje poznaju – članovi porodice, kolege, profesori. Ipak, roditelji, porodica i prijatelji su mnogo rjeđe navođeni u SAD-u nego u Evropi i Rusiji – bliski i lokalni utjecaji njima su mnogo manje značajni nego nacionalne i međunarodne figure. Profil onih koju su izvršili utjecaj identifikuje se kao ljevičarski ili barem progresivniji u stavovima nego desničarski. Pored navedenog, učesnici iz Rusije su pokazali značajnu želju da učine nešto važno u očima svoje porodice ili djece (40 posto).

U ljeto 2007. godine British Council je pokrenuo istraživanje u 12 zemalja – Francuskoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Poljskoj, Rumuniji, Rusiji, Srbiji, Švedskoj, Turskoj, Velikoj Britaniji, SAD i Ukrajini – kako bi otkrio šta je to što pokreće dinamičnu grupu ljudi između 18 i 40 godina starosti, i kako oni vide svoju ulogu u svijetu. Uslijedila je radionica sa izabranim kandidatima u različitim glavnim gradovima Evrope. Istraživanje je vodila konsultantska kuća Response Consulting Ltd. Imajući u vidu broj ispitanika, smatra se da je istraživanje statistički tačno u odnosu na ukupan uzorak, kao i u odnosu na regione (novije članice EU, zemlje koje nisu članice EU, etablirane članice EU-a i SAD-a), dok u odnosu na pojedina pitanja podaci nisu relevantni za određene pojedinačne zemlje. Ipak, istraživanje je pokazalo da budući lideri imaju više sličnosti nego različitosti, dok sam cilj istraživanja nije bila analiza u odnosu na pojedinačne zemlje.

British Council smatra da je ovo istraživanje značajno u odnosu na proces planiranja velikih projekata koji će omogućiti bližu saradnju sa ovim mladim i utjecajnim ljudima. Istraživanje je, dakle, preduzeto kako bi se uspostavila veza između projekata koje trenutno razvija British Council i potreba i ideja ljudi koje ova organizacija vidi kao glavne partnere. Projekti koje, u ovom trenutku, razvija British Council u Evropi, Rusiji i SAD-u, spadaju u tri ključne oblasti: klimatske promjene, kreativne industrije i inovacije i interkulturalni dijalog i umrežavanje.

Među ispitanicima je bilo nešto više žena nego muškaraca. Način na koji jedni i drugi sebe vide kao utjecajne, kao i njihov način vrednovanja, u određenoj mjeri se razlikuju. Žene više teže ka tome da budu bolji slušaoci, pridaju više značenja emocionalnoj inteligenciji i ostvaruju utjecaj kroz predstavljanje dokaza i naporan rad – što nagovještava da će se liderstvo u budućnosti kretati u drugačijem pravcu. Prosječna starost ispitanika je 29,5 godina. Starosna grupa ispitanika ima od 18 do 40 godina, od čega je 21 posto ispitanika starosti ispod 25 godina, 40 posto između 25 i 30, i 39 posto iznad 31 godine. 21 posto radi u oblasti visokog obrazovanja, 14 posto su redovni studenti, 11 posto radi u oblasti politike, 11 posto u NVO, 11 posto u biznisu, 10 posto u umjetnosti, osam posto u medijima i pet posto u sektoru profesionalnih usluga. 46 posto ima diplomu master nivoa ili njen ekvivalent, 22 posto ima doktorat komunikacija.

Svi ispitanici su vrlo angažovani komunikatori, koji u te svrhe koriste sva dostupna sredstva. Nije iznenađujuće da je najviše u upotrebi elektronska pošta (80 posto) i online komunikacija (instant poruke 33 posto, ali 49 posto za ispitanike ispod 25), ali su sastanci „oči u oči“ i dalje vrlo važni mnogim učesnicima. Ispitanici ispod 25 godina će najviše koristiti nove elektronske forme komunikacije, dok su muškarci skloniji elektronskoj komunikaciji nego žene. Mnogi ispitanici su redovni čitaoci međunarodne štampe (45 posto), a na prvom mjestu se nalazi Economist (15 posto), zatim Financial Times (10 posto), dok se BBC online nalazi na prvom mjestu pitanja za koja nisu ponuđeni odgovori. Osam posto ima sopstveni sajt, pogotovu oni koji žive u etabliranim zemljama EU, muškarci su i rade u oblasti umjetnosti. Sedam posto ima svoj blog, posebno oni ispod 25 godina starosti ili oni koji su aktivni u medijima

Etablirane zemlje članice EU najviše brine životna sredina, socijalna ekskluzija i rasna nejednakost. Novije zemlje EU životna sredina brine još više nego druge, dok zaokupljenost drugim problemima prilično varira od zemlje do zemlje. Zemlje koje nisu u EU također imaju vrlo različite stavove po ovom pitanju. Najsličnije su bile etabliranje zemlje EU, zatim Rusija i SAD, koje povezuje relativno odsustvo brige u odnosu na pitanje dominacije većih ili bogatijih zemalja. Najviše prepreka na svom razvojnom putu vide nove članice EU, a njih prate zemlje koje nisu u EU. Građani etabliranih zemalja EU, Rusije i SAD vide manje prepreka. Rusi su također optimistični u odnosu na svoje mogućnosti da prevaziđu prepreke (više od 90 posto); Nijemci su najmanje optimistični po ovom pitanju. Nedostatak novca smatra se glavnom preprekom u novim zemljama EU i onima koje to nisu, a ovaj problem prati nedostatak prilika i nedostatak vremena. U etabliranim zemljama EU nedostatak vremena je na vrhu liste, a prati ga problem ravnoteže između posla i privatnog života, kao i nedostatak novca, dok je u SAD pitanje ravnoteže posla i privatnog života viđeno kao prva prepreka, a slijede nedostatak vremena i novca. Rigidne strukture i institucionalne granice bile su peta i šesta stavka na spisku prepreka koje su učesnici iznijeli, a uslijedio je nedostatak prilika na poslu i ograničena mogućnost putovanja. Ostaje jak osjećaj da mladi ljudi ne žele kulturni homogenizam niti potrošačku kulturu, već praktičnu razmjenu među zemljama.

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: