Amar Zubčević: Saradnja na relaciji umjetnik-programer je zabavna, svako vuče na svoju stranu
U intervjuu rađenim u sklopu promocije programa PlayUK 2019 Amar je imao priliku da razgovara sa Karen Palmer. Njihov razgovor o temama kao što su saradnja između umjetnika i IT stručnjaka, AI (umjetne inteligencije/artificial intelligence) i budućnosti će od sutra biti dostupan na web stranici British Councila.
Zajedno sa Ivanom Ramadanom si dio AI Interactive dvojca. Kako izgleda ta saradnja umjetnik-programer?
U većim timovima naravno postoji još mnogo više uloga od pisaca i producenata pa do game designera, UI designera, animatora, koncept artista, sound dizajnera, programera i mnogih drugih. Manjim studijima kao što je naš neke od tih uloga nisu potrebne, ali i mi izvršavamo više od jedne funkcije.
Osnovna podjela jeste između tehničkog i umjetničkog dijela i kada su u pitanju dva čovjeka ona je i najčešća. Ivan se bavi vizuelnim dizajnom, od koncepta do finalnih modela i animacija, a ja radim programiranje i game design, ali ponekad i UI design iako to više spada u Ivanovu sferu, ali on ne voli da bira fontove.
Te dvije stvari zvuče kao sušta suprotnost, nešto što se radi po osjećaju i nešto što je čisto logički, ali u game development industriji umjetnici su često i tehnički sposobni pa ne crtaju kistom po monitoru već nauče koriste miš, a programeri nađu u sebi malo smisla za estetiku. Tako da ta komunikacija teče dosta lakše ili angažujete prevodioca.
Ova naša saradnja je često zabavna, ali ponekad i frustrirajuća i zahtijeva kompromise. Srećom Ivan i ja radimo zajedno na igrama još od srednje škole kada je smišljeno ime i logo našeg studija, koji je i danas u upotrebi, pa smo imali dosta vremena da se uvježbamo.
Od tada smo napravili mnoštvo malih eksperimentalnih videoigara koje većinom nisu ugledale svjetlo javnosti. Tu smo se mi zabavljali sa tada dostupnim alatima i usput učili zanat. Pored toga napravili smo i par manjih projekata za mobilne uređaje prije nego što smo se okušali u nečemu većem kao što je The Enchanted World. Rad na manjem projektu je vrlo bitan jer se tako suočavate sa svim dijelovima u razvoju videoigre. Mnogo je detalja o kojima uopšte ne razmišljate kada prvi put krenete praviti igru.
Pri radu svako od nas vuče na svoju stranu - ja malo više u korist igrivosti i osjećaja pri interakciji sa igrom, a Ivan više prema vizuelnom izgledu i često se moramo naći negdje na sredini. Kada smo tek počeli raditi Ivan je sve animacije pravio tako da budu što ekspresivnije i izgledaju što ljepše jer je došao sa prethodnog iskustva na animiranim filmovima, gdje je to bilo moguće. Nažalost, u igrama to zna često škoditi osjećaju pri interakciji jer se mora sačekati da lik dramatično zamahne rukom prije nego što krene trčati. Pa smo tako dugo vremena provodili u balansiranju vizuelnog izgleda i funkcionalnosti animacija dok nismo došli na pravi omjer.
Na kraju kada se dogovorimo o svemu ta je saradnja uvijek zabavna jer kada završimo neki mali dio igre, Ivan napravi model i ja mu dodam funkcionalnost, obično provedemo sate igrajući se s tim što smo napravili.
Kako je rad na videoigrama drugačiji od rada na drugim IT proizvodima?
Sa pogleda samog programiranja rad na videoigrama nije mnogo drugačiji od rada na drugim vrstama aplikacija. U videoigrama je zastupljena velika raznolikost problema koje treba riješiti pa su i programeri često usko fokusirani na jednu sferu projekta. Tako imamo programere koji se bave samo grafikom, one koji prave nove alate da bi igre izgledale što bolje ili neke koji rade na implementaciji interakcija i sistema unutar same igre.
Stvar koja možda videoigre najviše razlikuje od drugih IT proizvoda je ta što je njihov razvoj veoma multidisciplinaran i možda najsličniji pravljenju filma. Tako da tokom razvoja sarađujete sa ljudima iz raznih tehničkih i umjetničkih sfera, muzičarima, animatorima, sound dizajnerima, piscima i sl. i to je veoma timski i kolaborativan proces.
Na čemu trenutno radiš?
U današnje vrijeme kada izdate videoigru rad na njoj još dugo nije završen tako da još uvijek radim na našoj igri "The Enchanted World" koja je dostupna javnosti već dva mjeseca. Pratimo reakcije publike i pokušavamo popraviti sve nedostatke i bugove na koje nam ukažu, a mi ih sami nismo mogli primijetiti jer smo se previše navikli na svoju igru. Također planiramo dodati novih nivoa u narednih nekoliko mjeseci, ali onda nekada naći i trenutak da se zaustavimo. U biti moglo bi se na njoj raditi u nedogled, popravljati razne stvari i dodavati nove, ali mora se nekada nastaviti dalje. Zna biti teško napustiti nešto dok nije savršeno, ali čekaju dvije sveske pune ideja za nove projekte.
Postoji li u BiH indie game development scena?
Teško je pričati o nekoj indie game development sceni u zemlji gdje ne postoji sama industrija game developmenta. U svijetu ta industrija često služi kao mašina za edukaciju ljudi koji bi se onda izdvojili i stvarali neke manje nezavisne projekte. Kod nas to naravno ne postoji i svi mi koji se bavimo time moramo sami učiti, dolaziti do zaključaka i prolaziti kroz stvari kroz koje je svijet u ovoj industriji prošao u 80-tim godinama prošlog stoljeća.
Kada smo Ivan i ja počeli da se bavimo razvojem videoigara u školskim klupama davne 2000. godine bilo je skoro nemoguće doći do alata, a do informacija još teže, posebno u Bosni. To je bilo vrijeme prije Googlea gdje je većina znanja još uvijek bilo dobro sakriveno u knjigama. Ni tada niko nije volio da ih koristi jer nisu imali baš najbolji korisnički interfejs i dizajn za razliku od pristupačnosti koju danas nudi Google i sa kojim je puno lakše doći do informacija. Tako smo mi većinu stvari morali sami pronalaziti kao djeca kada pokušaju drvenu kocku ubaciti u otvor za trougao pa vide da ne ide i onda probaju ovaj drugi.
Srećom danas je jednostavno doći do resursa iz kojih se može učiti i alati za razvoj igara su svima dostupni i često besplatni. Tako da je indie scena u svijetu dosta velika i čak kod nas postoji nekoliko talentovanih i veoma motiviranih ljudi koji vole ovaj medij i žele da stvaraju u njemu.
Nadam se da smo i mi svojim radom uspjeli na neki način doprinijeti razvoju indie scene i game development industrije u Bosni i Hercegovini ako ništa drugo onda kao primjer i motivacija mlađima od nas. Mi smo na svojoj igri The Enchanted World radili tri godine i prvenstveno ulagali svoje vrijeme i trud što se na kraju i isplatilo pa je ona dospjela na binu tokom predstavljanja novog iPhone-a u San Francisku i bila jedna od nekoliko igara odabranih od strane Apple-a za njihovu novu platformu Apple Arcade.
Mislim da smo pokazali da je moguće baviti se razvojem videoigara i iz ove naše lijepe domovine i biti rame uz rame sa najvećim kompanijama u svijeta i bilo bi mi drago da više ljudi koji bi željeli da se bave ovim poslom kod nas to i pokušaju. Istina je da ima mnogo prepreka kada krećete iz Bosne i Hercegovine, ali nisu nepremostive i možda na kraju baš zbog toga postanemo i bolji od ostalih.
